Proizvođači sira iz Žulje poručuju: Život je na selu!

Dobro organizavano seosko domaćinstvo, može pristojno da živi. U trebinjskom selu Žulja su tri generacije porodice Sparavalo, bave se stočarstvom i poljoprivredom, a osnovni proizvod im je sir. Izuzetno zdrav i kvalitetan.

sir 01

Srđan Sparavalo

Autor: Nebojša Kolak/ srpskacafe.com
Sve je manje stanovika sela oko Trebinja, o mladim ljudima na selu da i ne govorimo. Svi u gradu, imali posao, ili ne. Selo može donijeti dodatne prihode, ili od prihoda sa sela može se pristojno živjeti. Nedaleko od Trebinja, u selu Žulja organizovano je jedno pravo seosko domaćinstvo. U njemu borave tri generacije, i svako ima svoj zaduženja.
– Samo držati ovakve dvije krave, dobre dvije krave, jedan čovjek može da ima veću platu, nego što u Trebinju je najveća plata, samo su dvije krave, a ne više da može, a vidjeli ste sve pusto niko ne radi ništa. Odavde od Slanog do Mesara, evo Lug ima samo dvije krave, veliko selo, evo ovdje ja držim, Kovačina nema ni jednu kravu. Mesari ni jednu kravu, selo može svaka kuća da drži, ali niko zato što je napušteno, kaže Luka Sparavalo iz trebinjskog sela Žulja.
Jedan od glavnih proizvoda porodice Sparavalo je sir, tzv. kolut, gruda ili škripavac. Što bi se po onoj narodnoj reklo “sir se i ne okrene u kući, brzo nađe mušteriju”.
– Sirili smo mi, ljetos kad je bio puni jek paše, krave kad su bile, sad se već tele, sirili smo po 30 siraca, to je svaki dan odlazilo, nema mjesta gdje nije išlo i preko granice, i za Beograd i za Sarajevo, svugdje, sa svih strana ljudi dođu ovdje, samo traže sira, priča glava kuće Sparavalo.
A kako napraviti kvalitetna hercegovački kolut?
– Pomuzemo, mlijeko procijedimo, mlijeko treba da bude mlako do 35-36 stepeni, dodamo domaće sirište, u šerpe rosfajne po pet litara, razaapemo po kašiku jednu dvije sirišta i to mlijeko odstoji do jedno 45 minuta, da odmara u toplome. Poslije toga sirimo. Mlijeko se stavi na šporet, zagrijemo mlijeko dok se zgruša, pokupimo sir u cjedaljku, iz cjedaljke u kalup, posolimo ga malo, odstoji u soli, kad se iscjedi surutka sva izađe, stavimo sir u koševe za sušenje, kaže domaćica Jovanka Sparavalo.
Sir se suši prirodnim putem, u tzv. “sirnicama”, koje su napravljene od drveta uz dodatak sitne mreže, kako razni insekti ne bi došli do njega. Izuzetno je ukusan, a hercegovačke krave su na ispašama, koje su bogate ljekovitim biljem, što siru daju dodatni kvalitet. Druga generacija je sa porodicom na selu, kaže ne može se čovjek obogatiti, ali se može pristojno živjeti.
– Meni se isplati, ne može čovjek nešto da se obogati, ali ima lijep život, doduše treba malo i rada, treba truda, treba se boriti za mušterije, naravno treba i raditi, doduše na selu je teško, ali navikao sam da radim, tako da meni to ništa ne predstavlja nikakav problem, nikakav teret, meni je to uživanje, to volim da radim, i od toga imam lijepu korist, zadovoljan sam, kaže Srđan Sparavalo iz Žulje kod Trebinja.

sir
Sa druge strane možda ne razmišljamo o jednoj stvari koja je možda i najbitnija prednost sela – zdrava ishrana.
– Imam zdrav život, imam zdravu hranu za porodicu, ujedno to što viška ostane, to prodam od toga imam lijepu korist, prodajem zdravo, dobru hranu, tako da su sve mušterije zadovoljne, čak ima ljudi koji čekaju na red da dobiju sir, dodaje Srđan.
Najstariji član porodice Sparavalo dodatno se bavi pčelarstvom. Kaže da shodno njegovim godinama, u jednom seoskom gazdinstvu, to je najlakši posao. Pčele su u Hercegovini izdašne, pa i sa te strane se pojača kućni budžet.
– Kod mene med ne dočeka Novu godinu, sve to mali proda, zato što je kvalitet dobar, ima stalne mušterije koje uzimaju do 100 kila, uzimaju, to svake godine jedan iz Njemačke uzima, uzeo je prve godine 15 kila, sad je uzeo sto kila, priča Luka.
Sela prazna, a u gradu posla nema. Ipak rijetki su oni koji se odlučuju za život na selu. Zato Srđan poručuje svima koja imaju imanja na selu, da ih aktiviraju i naprave sebi korist, imali posao, ili ne.
– Naravno da ima, na selu ima rada, ali može dobro da se zaradi ko hoće da radi, ko voli da radi, uvijek ima da se fino zaradi, da se lijepo živi, poručuje Srđan.
Mnogi se drže one izreke “selo hvali, a u gradu živi”. Možda još nismo doživjeli ono pravo siromaštvo, kako bi se okrenuli napuštenim kućama na selu. Bez jakog sela, nema ni jakog grada, reći će vam mnogi ekonomsiti, a možda je to bila i poruka jednog od stanovnika sela Žulja, magarca, životinje, koju ćete rijetko vidjeti u hercegovačkim selima.

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: