Žarko J. Ratković: U “Staroj Hercegovini” njegujemo gostoljublje!

Čim smo sjeli za sto, eto konobara sa srdačnim “Zdravo ste” i ponudom da donese novi “Glas Trebinja”, ako hoćemo da pogledamo. I ja srdačno odbijem, jer sam upravo iz Trebinja, ali svejedno, čovjek me razveselio.

 

sh 8

Izvor: Moja Hercegovina
Autor: Vesna Kešelj
Foto: Moja Hercegovina

“Mislim da je najveća vrlina Stare Hercegovine što je svako Gost sa velikim g koji se dočekuje srdačno i domaćinski, a opet – svi su gosti jednaki i osoblje se na isti, srdačan način odnosi prema političarima, umetnicima ili običnim ljudima koji vole da dolaze u ovu kafanu. Nije ovo prazna priča – ja video, gledam to stalno i slobodno mogu da kažem da je ovo jedino mesto gde se oseća jednakost u društvu”, rekao mi je odmah Rale (Ratomir Leković), koji me je i odveo na ručak u ovu kultnu dorćolsku kafanu, kao dostojan izbor za rođaku iz Hercegovine. Još je pomenuo da ljudi iz Hercegovine kada dođu u Beograd obavezno svrate u “Staru Hercegovinu” – da im to dođe kao neka “usputna stanica”.

Jeste da sam počela sa ličnim susretom i ‘rođačkim’ citatom, ali stvar je u tome da, kao novinar iz Hercegovine, svako putovanje koristim za teme koje zanimaju Hercegovce i “Moju Hercegovinu. Zato sam sljedećeg dana otišla baš kao novinar i razgovarala sa glavnim menadžerom Bobanom Jovanovićem, kog srpski zovu “šefom sale”; potom sa Žarkom Ratkovićem, generalnim direktorom ugostiteljskih objekata “Višnjica”, u čijem je sastavu “Stara Hercegovina”.

 

Inače je Pivnica “Stara Hercegovina”, kao kafana koja postoji već 114 godina, neodvojiva od istorije Dorćola u prošlom vijeku. Prvobitno se zvala “Skoplje”, zbog mnogobrojnih Makedonaca koji su, početkom XX vijeka, držali brojne zanatlijske radnje na Dorćolu. A u međuvremenu je dosta Hercegovaca došlo u Beograd pa je, krajem istog vijeka (1991. godine), nekako prirodno postala “Stara Hercegovina”.

Nalazi se u opštini Stari Grad, vrlo lijepom dijelu Beograda, jer ima mnogo zelenila i dosta starih zgrada. Dok prilazite toj prizemnoj zgradi iz 19. vijeka, dakle, u “starogradskom” duhu, odmah shvatite zašto su Beograđanima uvijek bile važne te stare kafane. Već na prvi pogled vas dočeka domaća, prijateljska atmosfera, koja nudi radost susreta; mjesto na kom se ljudi druže i razmjenjuju mišljenja, a uz dobru hranu i piće. Pa još u ulici koja se zove Carigradska…

sh 2

CarigradskaVlast poslije Drugog svjetskog rata nije mogla stati u kraj beogradskim kafanama, ali je mogla imenima ulica. Carigradska im je nešto smetala, pa je preimenovana u Đure Strugara. Ali ničija nije do zore gorila pa je 1997. godine vraćeno ime Carigradska. Ime ulice u kojoj je svojevremeno stanovao kao podstanar i Gavrilo Princip, na broju 23. Naravno, željela sam da to fotografišem za reportažu, ali na tom broju danas je neka stara fabrika, koja je propala i ne radi – samo visoki sivi zid…

Ali Dorćol čuva sjećanje šta je sve “preturila” ova ulica, pa je, iznad ploče s njenim imenom lijepo navedeno to s mijenjanjem imena. A i “Stara Hercegovina” čuva sjećanje na Hercegovinu i Hercegovce. Naime, čim uđete u restoran, dočeka vas “trostrana” straža: Svetog Save, Vasilija Ostroškog i Vukašina iz Klepaca; pa portreti Luke Vukalovića, Jovana Dučića, Alekse Šantića, Mome Kapora; a iznad ulaza u dvije sale, nazivi: Travunija i Zahumlje!

Raštan sa bravetinom utorkom

A čim sjednete za sto, dočeka Vas podmetač-meni sa šest tradicionalnih srpsko-hercegovačkih jela. Naravno, vodič-Rale me je odmah uputio da sada restorani i kafane uvode neke “fensi” stvari i razne novine, a da ‘Stara Hercegovina’, sem odličnog roštilja, uvijek pravi ista, tradicionalna jela, čak da svaki dan ima određeno kuvano jelo – i da to uvijek privlači ljude! To što znaju da ih utorkom uvijek čeka odličan rašan sa bravetinom, a još iz Hercegovine…

sh 4

 

 

Meni

“Ljudi upravo žele da jedu ta tradicionalna jela, da im se raduju što ih čekaju određenog dana i što su uvijek spremljena na isti, domaćinski način”, objašnjava Rale. Da me nije odveo da opitno provjerim, možda bih i pomislila da Rale priča kao pi-ar “Stare Hercegovine”. Ne bih sad pripovijedala šta smo jeli, ali moram priznati da je bilo preukusno. I da sam, uprkos tome, pojela samo pola porcije. Tačno sam imala potrebu da se izvinim konobaru. Mislim, ostavite pola na tanjiru ako nije ukusno, ali i ako vam je posluženo baš domaćinski…

Ipak sam odlučila da sutradan posjetim “Staru Hercegovinu” bez RR uticaja, mislim – ručak i Rale. Otišla sam nešto prije 12, kad je zatišje pred ručak i ima najmanje gostiju, pa će Boban Jovanović imati vremena za novinarska pitanja. Međutim, “šef sale” morao je u iznenadnu nabavku, pa sam popričala sa rijetkim gostima, a ispalo je i najvjernijim.

sh 5

 

To se bar ispostavilo za gospodina u godinama, koji je došao nešto prije podne – da popije točeno pivo i pročita novine! Navikao je, reče mi, da dolazi u ovu kafanu, jer mu je stan blizu, dolazio je još dok se zvala “Skoplje”. Onda doda da je dobio stan “na drugoj strani”, ali da će opet dolaziti u “Staru Hercegovinu” – navikao je i tu se najbolje osjeća. Naravno da je ljubopitljivu novinarku zanimalo i zašto se tako dobro osjeća, uz sklonost za navođenje izvora informacija. Ali se srela sa starim Dorćolcem, koji joj je i srdačno odgovorio i gospodski izrazio želju da ostane anoniman. “Brza je usluga, imaju dosta konobara i ništa se ne čeka! To Vam je na prvom mestu kad nešto naručite. Hrana je odlična i cene su pristojne, dostupne običnim građanima – i to je to”, sažeto reče ovaj gospodin u godinama i vrati s svom “kafanskom” uživanju nedjeljom: točeno pivo uz čitanje novina…

sh 1

Naravno, obratila sam se još dvojici gostiju, ali su odgovori bili vrlo slični: i kad je u pitanju “Stara Hercegovina”, i želja da ostanu anonimni. Kad sam već bila u iskušenju da pokvarim uživanje ovim gostima koji vole vrijeme zatišja u kafani, red je i da vam prenesem svoje nedjeljno iskustvo. Dakle, ako vas put nanese u “Staru Hercegovinu”, preporučujem da probate tufahiju. Pogotovo ako ste, recimo, gladni. Nije preslatka, a opet mi je bilo previše. A bilo me stid da se i drugi dan izvinjavam konobaru. Nego sreća da sam čekala Bobana i pričala sa gostima, pa pojedoh sve…

sh 6

Veza sa Hercegovinom

Naravno, Boban Jovanović mi je zvanično i detaljno ispričao isto što i Rale, ali to je to. “Nije neko ‘trendi’ mjesto, ali je na glasu kod svih. Dosta poznatih ljudi dolazi ovdje: pisci, političari, glumci, sportisti, ali i dosta običnih ljudi sa Dorćola koji su navikli na svoju kafanu; kao i Hercegovci koji žive u Beogradu. A mi se isto ponašamo prema svim gostima – da osjete taj domaćinski doček gosta, kao što je nekad bilo, a da usluga bude što je moguće bolja”. Naravno, zanimala me je i ta veza sa Hercegovinom, raštan sa bravetinom i ostalo. Saznala sam da oboje dobijaju direktno iz Hercegovine, kao i tvrdoško vino, zubački sir u ulju, sir iz mješine i ostalo; ali i da to ide preko direktora Žarka Ratkovića, koji je sa Zubaca.
Direktor Ratković mi je potvrdio “zubačku vezu”, ali i istakao da je hercegovački sir iz mješine zamijenio u beogradskim restoranima čuveni paški sir, koji se nekada služio kao predjelo. “A poslije jela, uz mezu, sada je delikates zubački sir iz ulja”, nije propustio da naglasi rođeni Zubčanin. Takođe, jela koja su im uvijek tražena: pomenuti raštan, čuvene kolenice, pivarske kobasice, trebinjska šnicla, zubački file, Lukin roštilj, Lukin ražanj, ali i “krtola na bilećki način”…

sh 7

Znate, u Staroj Hercegovini se nikad nije za svoju čeljad načeo pršut, već kad neko dođe – toliko je bilo važno gostoljublje! Upravo to široko gostoljublje mi njegujemo i dočekujemo gosta srdačno, sa poštovanjem i finom riječi. Nastojimo sačuvati od zaborava neka hercegovačka pravila u ophođenju, zdravicama i pozdravu gostu. Počev od onog: ‘Zdravo bili’ i ‘Zdravo ste’! Nije važno samo da restoran ima dobru hranu i piće, već da gost bude lijepo dočekan i još ljepše ispraćen. Da osjeti da je dio ambijenta, kao da je član porodice i trudimo se da ovdje osjeti te familijarne vrijednosti koje dolaze iz Stare Hercegovine”, s ponosom je istakao za “Moju Hercegovinu” Žarko Ratković.
I to bi bila moja “usputna” reportaža iz Beograda. Liči malo na reklamu, ali znate već kakve su fotoreportaže o mjestima koja pohodim – da poželite da ih posjetite…

 

Ostavite komentar

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: