Srbi iz Konjica: Jakovljeviću, ako ne možeš pomoći nemoj ni odmagati!

Odgovor na tekst „Spomenik srpskim stradalnicima na Musali“autora Sretena Jakovljević objavljenog na sajtu „Konjički mozaik“ Upravni odbor „Udruženja Srba iz Konjica i njihovih potomaka u dijaspori“ na sjednici održanoj 05.12.2014.god., donio je jednoglasnu odluku da se povodom objavljenog gore navedenog teksta, mora na isti reagovati i skrenuti pažnja autoru i javnosti, da je objavljeni tekst pun neistina i kleveta, a ovo sve u ime istine i potpunog informisanja naših zemljaka širom sveta.

konjic
Gospodine Jakovljeviću, ako ste nešto htjeli novinarski da napišete i objavite, pa makar i na svom ličnom sajtu, morali ste poštovati novinarski kodeks ponašanja. Morali ste istine radi da prikupite više podataka i informacija o čitavom projektu.

No, pođimo redom.
Kažete da je na jednom sajtu Konjičana u Novom Sadu objavljena informacija da će to Udruženje podići spomen obilježje svim stradalim Srbima u Konjicu. Želimo Vas obavjestiti da nije riječ o jednom sajtu, već je riječ o zvaničnom sajtu „Udruženja Srba iz Konjica i njihovih potomaka u dijaspori“sa sjedištem u Novom Sadu, Radnička 49 /www.udruzenjesrbaizkonjica.com/.
Kažete da se pošlo malo brzopleto i naopačke i da ta akcija zahtjeva ozbiljan pristup i stručan rad, i da ozbiljni ljudi rade ozbiljan posao.
Gospodine Jakovljeviću, ljudi koji su pokrenuli ovu akciju i te kako su ozbiljni i odgovorni, bili i ostali, kao takvi su se ostvarili i dokazali na svim poljima. Rade ozbiljne poslove i ostvarili su ozbiljne rezultate, kao što će i ovaj. Informacije radi, ovo Udruženje i ovi ljudi su samo za godinu dana svog postojanja, finansijski pomogli sedam porodica slabog materijalnog stanja, što ćemo činiti i ubuduće. Između ostalog pomogli smo i dvije porodice koje su stradale u majskim poplavama ove godine. Donirali smo pomoć za izgradnju hrama Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima. Kao što vidite, mi radimo ozbiljne poslove, tako da Vi nemate razloga za brigu.
Možete sve ovo objaviti na Vašem sajtu, ako želite da informišete naše zemljake o tome.
Postavili ste nekoliko pitanja, pa evo da Vam na svako i odgovorimo.
Pitate na osnovu kojih procedura, ovlašćenja i čije saglasnosti, smo se kandidovali za ovako odgovoran posao. Gospodine Jakovljeviću, na prijedlog upravnog odbora Udruženja, skupština održana u junu mjesecu ove godine, jednoglasno je donijela odluku o podizanju spomen obilježja svim srpskim žrtvama rata (civilnim i vojnim) i od tada se prišlo odgovorno i ozbiljno ovom projektu, uz konsultacije mnogih ljudi. Konkretan prijedlog da to bude postojeća kapela na našem groblju „Musala“ u Konjicu, dao je naš uvaženi paroh otac Milan Bužanin. Bilo je i raznih drugih ideja, ali kapela je bila najbolje rešenje, a jedan od razloga je što se ista nalazi u fazi propadanja, te bi je inače trebalo sanirati.
Interesujte se za naše stradalnike u drugim ratovima. Izražavamo duboko poštovanje prema njima, ali svaki rat vođen na našim prostorima tokom prošlog vijeka, imao je svoj istorijski kontekst, svoje žrtve i kao takvi se oni u istorijskoj nauci obrađuju odvojeno. Odlučili smo da u kapeli Sv. Vasilija Ostroškog, na granitnim pločama, upišemo imena postradalih u ratu od 1992-1995.g., zbog činjenice što su ova stradanja bila u naše vrijeme i što ne smijemo dozvoliti da prođe još 20 godina, da bi ta imena bila zapamćena i upisana u spomenik stradalnika našega kraja. Slažemo se da srpski stradalnici iz Prvog i Drugog svjetskog rata nemaju adekvatna obilježja, ali smo mišljenja da je to nemoguće sad uraditi.
Interesujete se da li su utvrđeni konačni spiskovi stradalnika. Da, to utvrđujemo, spisak je na definitivnoj provjeri širom naših porodica, a isti se nalazi na našem sajtu. Pa možete i Vi kao i ostali naši zemljaci i prijatelji da vidite da li je neko izostavljen i da li ima nekih grešaka, kako bi se iste na vrijeme otklonile. Interesujete se da li ćemo podijeliti najbliže u porodicama, zašto bi to mi radili, ne brinite ima ko i o tome da vodi računa, ništa ne prepuštamo slučaju. Izgleda da ste Vi preuzeli ulogu aktera za podijele među malobrojnim srpskim narodom konjičkog kraja, rasutog po čitavom svijetu, pišući tekst na ovaj način, kao što nam se to desilo i tragične 1942. god., kada se naš narod pod uticajem komunističkih ideologa podijelio na četnike i partizane.
Pitate li se da li smo uključili širi broj ljudi. Da, jesmo, trebali ste da dođete na dvije održane skupštine Udruženja, kao i na dva održana konjička sijela, pa da vidite i čujete, pogotovo na ovo zadnje, održano oktobra mjeseca u Beogradu. Podršku imamo i od svih naših zemljaka, koji nam kažu hvala Bogu kad se neko sjeti da i mi formiramo naše udruženje. Iz Hercegovine ima već deset i više udruženja i zavičajnih klubova registrovanih u Srbiji, a sad je formiran i „Odbor za koordinaciju Hercegovačkih udruženja u Republici Srbiji“ sa sjedištem u Novom Sadu i svi su nam takođe dali svesrdnu podršku za ovo što radimo.

Takođe Vas želimo obavjestiti da i na sajtu „Slobodna Hercegovina“, možete vidjeti sve naše aktivnosti. Zatim ako budete pratili medije Republike Srpske, u narednim danima vidjećete da će se ovom događaju posvetiti pažnja.
Interesujete se za saradnju sa našom crkvom. To želimo posebno naglasiti, mada Vi to dobro znate, pa ovo iznosimo zbog šire javnosti. Postigli smo maksimalno jedinstvo i saglasnost u samom startu naše ideje. Dobili smo blagoslov od Episkopa Zahumsko -Hercegovačkog i Primorskog Gospodina Grigorija. Imamo dobru saradnju sa našim parohom u Konjicu, ocem Milanom Bužaninom, koji će voditi projekat ispred formiranog Odbora za izgradnju. Podrška je stigla od naših uvaženih i cijenjenih sveštenika u Beogradu, g-dina Ratka Savića i g-dina Lazara Manigode.
Kažete g-dine Jakovljeviću da su investitori mali broj ljudi iz Novog Sada. Ne gospodine, investitor je Udruženje sa sjedištem u Novom Sadu, koje okuplja veoma veliki broj ljudi koji su već finansijski pomogli ovaj projekat. Kažete da se pojedini ljudi nisu viđali u vreme ratnih godina 1992-1995.g. i da ih nema među investitorima. Opet svjesno grešite i obmanjujete javnost, i te kako ih ima u Udruženju, za Vašu informaciju. A što se tiče viđanja pojedinih ljudi u godinama rata, možda bi bilo bolje i korisnije, da se pojedini nisu ni viđali i da nisu bili tamo gdje su bili.

Ostala je još jedna Vaša netačna konstatacija da kapela „Sv.Vasilija Ostroškog“ na Musali u kojoj će biti spomen obilježje, spada u spomenik kulture i da se ne može mijenjati njen izgled. Ne,kapela nije zaštićena kao spomenik kulture i može se rekonstruisati-obnoviti. Naša crkva u Konjicu je pod zaštitom države,te kao takva, ona se ne može mijenjati.

I na kraju dragi naš zemljače Sretene Jakovljeviću, vidite iz naprijed izloženog da su ovom poslu i projektu, prišli ozbiljni i odgovorni ljudi. Valjda ćete shvatiti i naći snage da pobijedite svoju sujetu. Shvatite da ste pogriješili, pa kao pravi hrišćanin i potomak časne porodice Jakovljević i časne Vaše i naše Bijele, javno se izvinite Udruženju .

Pružamo Vam bratsku ruku, nikad nije kasno, još uvek možete, ako želite, dati svoj doprinos ovom projektu i radu Udruženja. Ima ona stara poslovica koja kaže: „Ako mi ne možeš pomoći, nemoj mi ni odmagati“.
Ova naša reakcija i obraćanje javnosti, povodom navedenog teksta objavljenog na sajtu“Konjički mozaik“, je PRVA i POSLEDNJA, bez obzira šta budete dalje pisali, kako Vi, tako i svi istomišljenici koje eventualno budete animirali.

Novi Sad 05.12.2014.god.

UPRAVNI ODBOR
„Udruženja Srba iz Konjica i njihovih potomaka u dijaspori“ sa sjedištem u Novom Sadu

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: