Sergej Trifunović: Volim Hercegovinu i rodni Mostar

Fantastičan je osećaj sedeti pod platanima u gradu za koji sam emotivno vezan a na svega sto kilometara od rodnog grada

sergej

 

Izvor: Radio Trebinje
Autor: Sunčica Pešić

Sergej Trifunović ovih dana boravi u Trebinju radi snimanja filma „Na mliječnom putu“. Došao je na poziv proslavljenog režisera Emira Kusturice da nakon dva neuspjela pokušaja saradnje na filmskim projektima – okušaju treću sreću. Profesionalno glumac, rekreativno – i muzičar, javno – bez dlake na jeziku protiv svega što ga nervira, privatno (na našu sreću!) – prijatan i pažljiv, džentlmenskih manira. Hercegovac – i javno i privatno, jer su mu, kako kaže, porijeklo i rodni Mostar uveliko odredili karakter. Zato se valjda i pod trebinjskim platanima osjeća kao kod kuće…

  • Kakva ti je uloga dodijeljena?

– Ne volim da pričam o svojim ulogama dok radim, jer to ispada da voajerišem samog sebe. A nakon što se snimanje završi, uloga govori sama za sebe i tada tek nema potrebe da o njoj pričam. Mogu da kažem da imam jednu scenu sa Monikom Beluči.

  • Da li si prije sarađivao sa Kusturicom?

– Zvao me je dva puta. Jednom je bila u pitanju reklama, a drugi put film. Ali nije nam se dalo ni prvi ni drugi put i, evo – ovo je sad treća sreća.

  • Za čitaoce portala Radio Trebinje, da li bi ispričao kako si se našao na Akademiji dramskih umjetnosti?

– To je veoma dugačka priča. Ja sam prvog juna devedesete godine izbačen iz užičke gimnazije zbog 56 neopravdanih časova, a prijemni na akademiju je bio dvadeset dana kasnije. A rok za predaju dokumenata je bio desetog juna. Tako da sam morao da upišem vanredno cijelu godinu. Bukvalno svih trinaest predmeta do devetog juna sam položio. A desetog ujutru sam sjeo na voz i otišao u Beograd, predao dokumenta na akademiju i ostalo je istorija.

  • Iz klase profesora Vladimira Jevtovića potekli su vrlo uspješni glumci Nataša Ninković, Nebojša Glogovac i ti. Svima vam je zajedničko hercegovačko porijeklo.

– Da, trećinu klase čine Hercegovci. Nataša i Nebojša su Trebinjci, a ja sam iz Mostara.

  • Na velikom platnu si se pojavio 1995. godine u filmu „Tuđa Amerika“, gdje si igrao ulogu Lukasa, starijeg sina Baje (kog igra Miki Manojlović). Lukas uspijeva da ostvari američki san. Da li je ta uloga naslutila tvoju uspješnu karijeru u Americi i da li si u realnom životu ostvario američki san?

– Ne bih rekao da sam imao baš uspješnu karijeru u Americi. Uspješna je bila onoliko koliko sam ja tamo uspijevao da živim od glume, a to zaista dosta američkih glumaca ne uspijeva. Dosta njih dođe da konobariše čekajući svoju pravu priliku. Iskreno da kažem, bio sam, vidio, probao – i ni za čim ne žalim. Zato sam miran, jer da nisam probao vjerovatno bih se u pedesetoj godini kajao. Svakako, veliko je iskustvo, radio sam sa dosta bitnih imena, sa dosta ljudi koje zaista volim da gledam kao glumce. Imao priliku da se družim sa njima i dan-danas sa mnogima se čujem. Treba pobjeći iz svog sela i otići u neko veće selo da vidiš ko si. Tu dolaziš na nepoznat teren, radiš sve iz početka, odmjeravaš snage.

braca-Trifunovic

Glumačka porodica: Sa bratom Branislavom

  • Nakon više desetina filmskih i toliko serijskih i pozorišnih uloga, kada sve sabereš – šta je gluma za tebe? Težak, „krvav“ posao ili veliko zadovoljstvo?

– Definitivno – i jedno i drugo.

  • „Ubistvo s predumišljajem“ je tvoj omiljeni film. Zbog čega?

– To je moj drugi film u životu, a poslije toga sam snimio još 53 filma i nijedan mi nije bio toliko drag. Desio se scenario, generacijska podjela, dobar lik, trenutak. Sve se nekako sklopilo.

  • Male ili velike uloge? Šta ti je veći izazov?

– Ja više volim da igram ove neke male ali efektne uloge, koje ostavljaju pečat u filmu. Kad igraš glavnu ulogu – ti si onaj koji trpi radnju. Ja više volim da sam aktivni učesnik u filmu, da uletim i napravim neku pometnju. A i kraće mi je vrijeme snimanja tako.

  • Zašto nisi nastavio da radiš na snimanju serije „Crni Gruja 2“?

– Zato što je scenario bio dosta loše napisan, neduhovit i nezanimljiv. Od srpske istorije, koja je veoma bogata – koristilo se nula posto. Nadam se da ćemo uraditi Crnog Gruju, ali onako kako treba da se radi. Postoje razgovori o tome.

  • Imaš svoj muzički bend?

– Bend „Užička republika“ je skup mojih prijatelja iz srednje škole. Svi su vrsni muzičari, dobro se poznajemo. I taj bend predstavlja lični ventil i zadovoljstvo.

Trifunovic

Muzika – kao ventil i zadovoljstvo

  • Poznat si po tome da imaš istančan ukus za muziku. Da li misliš da su mladi zbog ere turbo-folka izgubili osjećaj za lijepo i kvalitetno?

– Mislim da je turbo folk – koji se u moje vrijeme zvao „krmetina“, pa ga je Rambo krstio u turbo-folk – samo jedna od posljedica tovarenja lošim obrazovanjem, jeftinim muzičkim notama. Mi Srbi volimo da idemo linijom manjeg otpora, iako nam se čini da to nije tako.

  • Koju pjesmu naručuješ u kafani?

– Sve od Tome Zdravkovića.

  • Cigarete su postale tvoj zaštitni znak. Gotovo da ni u jednom trenutku više ne možemo da te vidimo bez cigarete?

– Prije bih rekao da su postale moj veliki teret.

  • Osnovao si humanitarni fond „Podrži život“, kako funkcioniše?

– Nastao je kao potreba da se pomogne djeci kojoj država ne može ili nije u stanju da pomogne. Država uvijek ima preča posla nego što su njeni građani. Humanitarni fond „Podrži život“ još uvijek nije zvanično počeo sa radom jer sajt još nije pokrenut. Napravljen je upravni odbor u kome su prof. dr Ratko Božović, Žarko Paspalj, Svetislav Basara, i još neki eminentni ljudi koji se bave prikupljanjem sredstava za liječenje djece do 18 godina. Bez obzira na to što zvanično nismo počeli sa radom, uspjeli smo da pomognemo sedmoro djece.
Gledamo te u raznim reklamama i imamo osjećaj da gledamo kratak film.
– Hvala ti na tome, upravo si mi dala veliki kompliment. Znaš kako, pridržavam se savjeta svog oca: šta god da radiš – radi pošteno i do kraja. Te reklame su dosta kvalitetne i dobro napravljene.

  • Od kuda saradnja sa argentinskim kapitenom Lionelom Mesijem na reklami za čips?

– On i ja radimo za istu kompaniju. On je brend ambasador Pepsija koji je u sastavu Marba. A taj čips je Marbov. On je tu reklamu napravio sa svim ostalim brend ambasadorima u svim ostalim zemljama. To je korporativna stvar.

  • Tvoje mišljenje o Trebinju?

– Ne mogu da imam mišljenje o Trebinju jer sam emotivno vezan za ovaj grad. Rođen sam sto kilometara odavde. A samo sjedeći ovdje pod platanima, sreo sam bar četiri svoja rođaka. Volim ovaj grad jako…

Ostavite komentar

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: