Prebilovci i Međugorje: Najsvetiji znak s Neba

Arhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski i egzarh pećkog trona gospodin Amfilohije (Radović), u okviru obilježavanja Božića, najuzvišenijeg hrišćanskog praznika, primio je na Cetinju novinara TV Herceg Zorana Grgurevića, autora emisije ”Naš gost” kojem je dao intervju. Visokopreosvećeni mitropolit u jednočasovnom razgovoru nekoliko minuta posvetio je Prebilovcima koje je, inače, posjetio prvi put 25. decembra 2014. godine.

pb

Mitropolit Amfilohije u Prebilovcima, 25. decembra 2014. godine (Foto: Prebilovci.net)

Izvor: Prebilovci.net
Video: Herceg TV

Ja sam nedavno bio u Prebilovcima. Prvi put nisam bio, nažalost, kada i blaženopočivši patrijarh Pavle, onda kad je bio prenos hiljade i koliko nastradalih. Tamo sam bio 25. decembra i to me tako potreslo i obradovalo s jedne strane što je vladika hercegovački, što je započeo umirovljeni vladika Atanasije, sada je ovaj to nastavio da se obnovi ta crkva Novomučenika Prebilovačkih. I što me još i više obradovalo ti Hercegovci, koji su radili i kod nas na Cetinju, sa kakvom ljubavlju po zimi, temperatura je bila ispod nule, oni rade tamo sa takvim oduševljenjem i vidio sam neke od žitelja iz okoline koji su čuli da je došao mitropolit, pa su se odmah okupili. Krv novomučenika sad obnavlja hram.

S druge strane, to je jedno od najstrašnijih mjesta, ja bih rekao, u Evropi. Prebilovci, to treba imati u vidu. Jasenovac je stravičan, Dahau je stravičan, ali Prebilovci to je nešto što je s one strane ljudske pameti i ljudskog uma.

Razumijem, rat je bio, poklanje, mržnje, rat je bio pa je došlo do tog poklanja 1941. Pa to može negdje i da smjestiš u takvim raspamećenim vremenima, ali ono što ne možeš da smjestiš u svoj razum to je; pošto su bili zabetonirani 50 godina, izvađeni iz jama, ponovo sahranjeni u tom svom hramu, da dođe da na takav surov antihristovski bezbožni način, da ih ponovo avionskim nekim bombama, kako to, da se raznese ne samo hram nego i 187 njihovih kovčega, sanduka malih u kojima su bili sahranjeni da se raznese po onom prostoru okolo, raznesen je beton, cigla i crepovi, čitav onaj prostor na onoj visoravni prebilovačkoj.

 I ne samo to, dakle, jedanput ubijeni na pravdi Boga i poklani.

Drugi put ubijeni što nijesu mogli imati svoju sahranu 50 godina.

Treći put ubijeni tu gdje su sahranjeni.

I četvrti put ubijeni, to mi je još neshvatljivije, pretvorili su to mjesto u deponiju, donosili đubre specijalno da ga bace tu.

To neka Bog bude na pomoći tim ljudima, da ne kažem i tom narodu, jer na tom i takvom zločinu četvorostrukom nema sreće ni tim ljudima niti tom narodu, bilo koji da je, koji je na tom gradio svoju sreću i svoju budućnost.

Bez pokajanja, nema spasenja tom narodu, kao što ni nama nema spasenja bez pokajanja. I svima zemaljskim narodima, bez oproštaja i bez pomirenja.

I moram da vam priznam, prvi put sam shvatio da to Međugorje ima neku dublju poruku od Gospoda. I smisao. Da li je tu bilo to javljanje ili nije ja neću da… ali činjenica je da je to Međugorje nastalo tu upravo pored tih jama od kojih još ima nekih koje su zabetonirane.

I činjenica da ta djeca, koja su tu imala viđenje majke Božije, neprekidno ponavnjaju i pozivaju na pokajanje. Bogorodica preko njih poziva na pokajanje.

Ta poruka je sveta poruka i trebalo bi da se dobro zamislimo i mi na toj poruci a posebno da se zamisle na toj poruci naša braća Hrvati koji su tu ipak najodgovorniji u tim raspamećenim vremenika za te zločine, da se zamisle, ako želimo sebi sreće i budućnosti, a trebalo bi- jer smo mi ipak u suštini braća ovdje na ovim prostorima kroz vijekove.

Valjda otuda po onoj narodnoj, ”ko ti iskopa oko, brat- zato je rana tako duboka.” Zato i ta, nažalost, mržnja koja je negdje, koja je iracionalna, tu negdje postoji među nama. Ja mislim da su Prebilovci i Međugorje najsvetiji znak s neba dat i nama i Hrvatima, da razmislimo, da se udubimo, da vidimo, da svaki pred Bogom i svojom savješću preispita šta je radio i kako je radio a plod toga da bude pokajanje i pomirenje.

Pa, moja poruka Hercegovcima, prvo i osnovno, i sebi. Ja sam ovih dana od Svetog Vasilija bratu Grigoriju poslao jedan mali prilog za crkvu u Prebilovcima.

Poruka Hercegovcima svim koliko ih ima da ugrade sebe u crkvu u Prebilovcima, da bi eventualno ove godine ili iduće bilo osvještanje te crkve, crkve pomirnice, crkve mučenice, raspete crkve, goglotske crkve kroz koju isijava blagoslov svima koji žive na prostorima Hercegovine i šire na prostorima eh-Jugoslavije a de ne kažem i Evrope.

Prebilovci su jedno svetilište, svetilište koje je već postalo to. Uvjeren sam da će u budućnosti biti jedno od najznačajnijih svetilišta u Evropi i savremenom svijetu. I treba da bude najdublja opomena ljudskom bezumlju i najdublja opomena nama koji tu živimo i podsticaj da se vratmo praštanju, roždenstvu Hristovom i da zapjevamo, ne samo usnama nego svim srcem i dušom; Slava na visini Bogu, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja.

Pribilovci novomučenici nas na to obavezuju sve nas a prvenstveno vas Hercegovce. To očekujem, da vidim šta će Hercegovci da urade do, ja računam ne znam šta predviđaju vladike hercegovačke da bude osvećenja. To treba da bude jedan od najznačajnijih događaja na ovih prostorima, svehrišćanski događaj, da ne kažem svepravoslavni.

 

«Naš gost», emisija Herceg TV (Trebinje) , januar 20015, (Emisija se emituje svakog petka u 20 časova).
Glavni i odgovorni urednik Dragutin Popović, autor Zoran Grgurević. Na portalu Prebilovci-selo na Internetu izvod od šireg intrevjua visokopreosvećenog mitropolita Amfilohija objavljen je krajem januara. Tonski zapis koji se odnosi na Prebilovce i poruku Hercegovcima nalazi se na Youtub kanalu. Intervju se reemituje i na zavičajnom portalu Hercegovaca u Srbiji

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: