Poezija Velibora Šipovca – pjesme pune ljubavi, vjere i rodoljublja

Ovih dana čitaoci Slobodne Hercegovine imaju priliku da čitaju feljton “Običaji i vjerovanja u Hercegovini” autora Velibora Šipovca. U ovom tekstu imate priliku da upoznate poeziju ovog izuzetno nadarenog hercegovačkog stvaraoca.

sjaj u oku andjela

 

U dosadašnjem književnom opusu Velibora Šipovca nalaze se tri zbirke pjesama. Iz tih zbirki za ovu priliku izdvajamo pojedine segmente iz recenzija.

Prvu zbirku pjesama Velibora Šipovca pod nazivom “Stihovi moje mladosti” recenzirao je pjesnik Božidar Glogovac, koji je tom prilikom napisao:
Kažu da će umrijeti jedan narod tek onda kad bude prestao rađati pjesnike, ali, evo na svu sreću, u sazvježju poezije zasijala je još jedna zvijezda; naša Hercegovina iznjedri još jedno pjesničko ime u liku Velibora Ratkova Šipovca koji svojim stihovima dodirnu nebo i u ovom ogoljelom i prozaičnom vremenu ozari Srpsko Svetosavlje.
Osnovne premise kojih se drži u svom rasuđivanju i pjesničkom nadahnuću su: “Bez Boga ni preko praga” i “Sve za obraz, a obraz nizašto”.
Kroz svoje patrijahalno odrastanje i odgoj došao je do saznanja da je ljubav najveće dostignuće čovječanstva.

U drugoj zbirci pjesama pod nazivom “Tvoje ime“ o poeziji Velibora Šipovca svoju riječ su dali crnogorski književnik i kantautor Marinko Pavićević i prof. srpske književnosti Valentina Sušić.
Marinko Pavićević je istakao da Velibor Šipovac svojom poezijom čula, tom neizgovorenom riječju LJubav, čitaoca želi zbuniti i vješto zavesti u svijet mašte.
Ako malo zavirimo u Veliborovo poetsko shvatanje i doživljavanje riječi, vidjećemo da je tu malo energičnog zvuka, sve je tako meko, uz mnogo tihe i iskrene osjećajnosti za teme kojih se dotakao. Sve što je htio reći rekao je nježno i blago iznijansirano čistom emocijom, što znači da je sebe dao potpuno i svim svojim čulima osjećao napisane stihove, koje poklanja čitaocu. Šipovac svoju stvaralačku energiju sjedinjuje sa tananom dušom i pretače u svoju iskrenu poeziju.
U recenziji naslovljenoj “Moć jedne riječi”, Valentina Sušić je istakla da je autor duboko spoznao suštinu poezije što najbolje dokazuju i njegovi stihovi. Autorova prepoznatljiva zapitanost nad višim značenjem života, ono tragalaštvo za suštinom provlači se kroz poeziju i daje joj na neki način jednu notu mudračke ozbiljnosti. LJubav je u životu važan, pokretački segment, ali ono što autor vješto nameće je i to da je „život nebo bez granica“ i da su oko nas „daljine i daljine neke druge“ i da je ljubav jedan važan, pokretački i životodavni impuls u mnogostrukosti životnih lica.

BIOGRAFIJA – VELIBOR ŠIPOVAC

Velibor Šipovac je rođen 4. novembra 1976. godine. velibor
Do sada je objavio knjige: monografije “Hercegovina – običaji i vjerovanja”, “Bratstvo Šipovac – istorija i genealogija” i “Protojerej-stavrofor Ratko Šipovac”; roman “Na granici” i zbirke pjesama “Stihovi moje mladosti”, “Tvoje ime” i “Sjaj u oku anđela”. Jedan je od priređivača Zbornika radova “Da se ne zaboravi” a koji se tiče obilježavanja vijeka od Velikog rata. U pripremi za štampu je roman “Sedam krstova”. NJegovi radovi su objavljivani u zbornicima i časopisima. Član je mnogih književnih udruženja. Živi, radi i stvara u Trebinju.

Treća zbirka pjesama. Ponovo se javlja riječ Marinka Pavićevića. Osim njega, tu je i pjesnik Nenad Jero Radenković, iz Zvečana, sa Kosmeta.
Pavićević je u recenziji naslovljenoj “Pogled u ogledalo duše” istakao:
Potreba ovog pjesnika je da ispiše svoju spoznaju koja je do savršenstva uprošćena, jer njegova duša i svjesnost o postojanju, daju mu za pravo da nečujnim nizanjem bisera od stihova, govori o svemu što zna da obraduje čovjeka. To je zaista vrijednost njegovog pristupa poeziji, jer samo dobar i iskren čovjek može biti i dobar pjesnik.
Pavićević je zaključio da je ubijeđen da je put Velibora Šipovca kao čovjeka i pjesnika siguran i tačan, a to njemu i ljudima koji ga poznaju čini veliku radost i vjeru u naše ne baš slučajno rađanje i dolazak na svijet. Ličnim skenerom je potvrdio da čovjek mora biti svoj i da ta vrsta spoznaje nema cijenu.
Pjesnik Nenad Radenković Jero je napisao da Velibor u svojoj poeziji vješto sublimira egzistencijalno i duhovno, apostrofirajući i dajući prednost uzvišenom, humanom i opšte moralnom bitisanju. On slavi život sa svim svojim neizvesnostima i preprekama. Dučićevskom mekoćom zidanja stihova on u stvari ređa slike i priziva sveto, uporno tražeći unutrašnji mir do koga retko ko nađe put. Na kraju je konstatovao da pjesnik Velibor Šipovac kao značajno ime srpskog pesništva pripada najnovijem talasu modernog pesništva kome daje svoj pečat. Snaga njegovog izraza i poetike budiće u čitaocu permanentnu želju da se iznova vraća ovoj poeziji, ne samo zato što ne ostaje ravnodušan već i zbog činjenice da često prepoznaje i sebe.

KRST

Simbol vremena
i obilježje imena
kojeg nosimo na leđima
kao ljubav u srcima,
kojim se osjenjujemo
da se od zla zaštitimo,
jer je njegovo značenje
Hristovo stradanje,
ali i radost i vaskrsenje.
Istinsko znamenje
ljubavi, pravde i nade,
grešnom rodu radovanje
koje vodi u spasenje.

 

DOĆI ĆE SVE NA SVOJE

Doći će sve na svoje, kažu da istina je
samo je pitanje kada, jer to se ne zna,
ali sigurno će doći, prije il’ kasnije,
onda kad zrene i vrijeme to prepozna.

Strpljenje će otvoriti bilo koja vrata
pa čak i ona što su ključem zatvorena,
i rđava će napraviti da budu od zlata,
pa će sva ta vrata biti širom otvorena.

U vremenskom toku sve dođe na svoje,
i sve bude onako kako mora biti,
kad pobrišu se granice i smire se oluje
tek ćeš onda moći sve shvatiti.

Istina je, mora sve doći na mjesto svoje,
alꞌ tek onda kada o tom ne misliš nikako
i kada se najmanje nada srce tvoje,
tad ćeš doći do cilja, posve tiho i polako.

I kad dođe vrijeme da je što-šta prošlo,
tek tada ćeš moći pouku izvući i saznati
i shvatiti da strpljenjem vrijeme je došlo
i da za ono što vrijedi – treba i čekati!

TVOJE IME

Da li čuješ kako dozivam tvoje ime
što vjetar ga nosi, a ja idem za njime?
Po prašnjavoj stazi za imenom hodim
sa bolom, bez straha, ja bitku vodim.

Od imena tvoga sve jači eho se stvara
i probija u tijelo, slovima koža se para.
Trpim ja bol, to su slatke muke moje,
jer u meni je dom našlo ime tvoje.

Težak mi korak, ali glavu sam digao ja,
veliki je napor, znoj mi na čelo probija.
A svuda oko staze skaču vilenjaci i vile,
pletu mi lažnu mrežu slovima od svile.

Sad se pored vjetra i magla još nadvila,
pa je mačem siječem jer u bol me savila,
hoće i ona da oteža potragu za slovima,
kao ne zna, da samo ja vladam snovima.

Penjem se stazom i tvoje ime još tražim,
suvim jezikom suve usne svoje vlažim,
umorne su mi oči, pa težak mi i pogled,
neću posustati, neće staza u nedogled!

Do kraja staze idem da tražim tvoje ime,
jer tim slovima pišem pjesme i rime.
Zaustaviću vjetar i uzeću sva slova tvoja,
ona su dio mene, a ti si pjesma moja.

ANĐEO

Noćas sam sanjao svog anđela
blještavog lica, neobične boje,
čija je kosa padala preko čela
po očima koje su gledale u moje.

Anđeo mi pogledom stvori krila
i poletjeh sa njim u nebo, visoko,
iako nam svjetlost lica prekrila
vidio sam kako anđelu sija oko.

Kroz vrijeme i prostor sam letio
i bio odvažan, srećan i ponosan,
u letu sam mogao sve šta sam htio
jer on je bio neobičan i čudesan.

Vjerujem da ću opet isti san sniti
i ponovo letjeti po istom tragu,
jer želim sa mojim anđelom biti,
on je dio mene i on mi daje snagu!

VJERA

Kad se vjeruje u dobro, ono će biti,
strpljenje dovede na put koji treba,
to je put kojim ćeš snove ostvariti
i na kojem ćeš imati pomoć s’ Neba.

I kad je teško, snage moraš imati,
ne mogu postojati prepreke za tebe,
jer najbitnije je istinski vjerovati
u život, radost, ljubav,…, i u sebe!

ŽIVOT

Život je čudna igra bez granica,
pun uspona i padova u jednoj niti,
na kraju samo ostanu umorna lica
koja životnu sudbu ne mogu kriti.

Godine se odbroje i shvatiš sve,
životna lekcija se nauči kasno,
sagledaš javu i životne snove,
i na kraju, ipak, bude sve jasno!

Doći će vrijeme, biće to nekada,
vidjećeš greške u životu svome
i kazaćeš: Da mi se vratiti sada!
Alꞌ samo ćeš maštati tad o tome.

Život je nit u beskraju što plovi
sa stranicama koje trajanje imaju,
on prođe kao što nam prođu snovi,
jer svaki početak dođe svom kraju.

OVO JE ZEMLJA MOJA

Božanski je narod moj
ispod ovog plavog neba,
gdje je čudesni ptica poj
i gdje se živi kako treba.

Sunce obasjava radosno
tvrd kamen, nebo i vodu,
oni žive i čuvaju ponosno
ime, vjeru, čast i slobodu.

Zato je ovo zemlja moja,
sve drugo je tuđe, nije isto,
ovo je zemlja krvi i znoja,
ime je sveto, a srce čisto.

Ovdje života uvijek ima,
velika je naša domovina,
pod suncem i zvijezdama
svijet je naš Hercegovina!

HILANDARSKA RADOST

Hodim ka Tebi sa vjerom punom straha,
lagano koračam, sveta zemljo monaha.
Dolazim iz grudi svete Hercegovine,
zemlje Božije riječi, milosti i istine.

Po Božijoj promisli mirno je more,
koje miriše svetošću Atoske gore.
Bog dopusti da hodim Gorom slavnom
i opijem dušu vjerom pravoslavnom.

Božiji strah u meni, sav treperim,
krstom svetim dadoh da se osjenim.
Pa lagano kročih na tlo obale svete,
na zemlju naše Bogomajke Presvete.

Uzdah mi nemiran, kao što su i oči,
jer noga mi na Svetu zemlju kroči.
Srce treperi, ali to je od sreće,
kao da pita: “Ima li radosti veće?”

Nad Atosom grije sa svetošću sunce,
a odzvanjaju riječi koje miluju srce:
“Gospod tu stanuje”- kao da govori,
dok svjetlošću sija po Svetoj Gori.

Molim se srcem u beskrajnom miru,
cjelivam dveri Svetom manastiru.
Zahvalu pojem pred Bogorodicom,
poklone činim pred Trojeručicom.

A hilandarska zvona zvone i pišu,
slova se u kamen klešu, a živo dišu.
Vijekovima žive u slavnom Hilandaru,
na Svetoj Gori, hvala Bogu na tom daru!

Slaveći Boga, dosanjao sam snove,
sad mogu ići na životne staze nove.
Jer hodio sam po tlu srpskoga zdanja,
osjetio nit života, istine i predanja.

Napojih se žedan vjerskim Istočnikom,
osvijetlih se duhovnim svjetionikom.
U svetinji, u zavičaju roda srpskoga,
gdje je blizina neba i Gospoda Boga.

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: