Orah

orah

Snežna pustinja ime je moga kraja
koji se u zelene pašnjake i polja
preobrazi početkom maja.

Ispred kuće roditelja mojih
stoljetno stablo oraha stoji.
Mnoge ljude prigrlila je
krošnja njegova raskošna.

Gorostas ovaj pružio je odmor, hlad i mir
kao najbolji drug
I ukazao na vidovni Bratački lug.

Da li zbog brda Crvnja i Veleži,
rijeke Zalomke, jezera Alagovac
na svijetu ne  postoji mjesto
koje bi bilo milije i ljepše
da stanište bude za ovozemaljski presto.

Sa ovog brda Bratač sela,
rosna su jutra, misli čiste,
tihe noći i vedri dani.
Ovdje se nadmeću samo ptica poj,
pčela roj i mojih krava tek uzbrana
mirisna varenika bijela.

Pčele u osoju najljekovitije zlato tope
i vične su filigran kovu mednom,
što su napojile borce, junake u rovu
u boju, potkraj dvadesetog vijeka u vremenu jednom.

O tim danima teškim, ratnim,
po zlu dobra čekajući, u mom selu,
naša ognjišta bila su i ostala
jedina skloništa i utočišta,
koja smo čuvali, branili tvrdom vjerom,
jakom voljom i silnom ljubavlju.

Zna ovaj orah i tajnu čuva.
Zna ovaj orah kada zašumi krošnja od vjetra –
kad duva i zašto duva.

Zato živi duže od godina sto
da buduće naraštaje nauči ljekovitom postojanju.

Gdje god da si, orah jedi, orah suši
orahov list privijaj i vidaj,
pod orahom se okrijepi i odmori.

Oraj drvo sadi!
Da dugo živiš i traješ,
da ti svi ukućani uvijek budu zdravi
i vedrim duhom mladi.

 

Snežana Lukić  (16. avgust 2011.)

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: