Običaji i vjerovanja u Hercegovini (5): Ime Svetiteljevo ne pominji sjedeći!

Govoriti o svetosti je nemoguće bez susreta sa svetima. Za ovo podneblјe, rječit je primjer Božijeg ugodnika, Svetog Vasilija.

velibor

Ime svetitelјevo ne pominje se sjedeći, a često se iz strahopoštovanja samo zamijeni riječima: „Slava mu i milost“, a i u dobru i u zlu vjerni samo kaže: „Sveti oče Vasilije, moli Boga za nas!“
Mjesto rođenja Svetog Vasilija (svjetovno ime, Stojan Jovanović) je selo Mrkonjići, Popovo Polјe, kod Trebinja, u Hercegovini. Mrkonjići se nalaze negdje na tridesetak kilometara, odnosno na polovini puta između Trebinja i Ljubinja.

ostroski-1368361338-309039
Prošao je Sveti Vasilije svoj put u monaškom i vladičanskom životu od rodnog Popova Polјa, manastira Zavale i Tvrdoša, Mišlјena (kod Ljubinja) i preko mnogih drugih svetinja do manastira Ostroga. Časne mošti Svetog Vasilija nalaze se u Manastiru Ostrog, kod Onogošta (Nikšića). Cjelokupno sveto tijelo ima dar čudotvorenja za svakoga onoga koji sa tvrdom vjerom ide kod njega i traži pomoć! Nebrojena su čudesa koja je učinio i koja čini Sveti Vasilije, koja su zapisana ili koja se kroz predanje prenose sa kolјena na kolјeno. I znajući za Nјega i za svetost Nјegovu, ko još može da kaže da Bog ne postoji i da ne postoji život poslije ovoga života?
Na mjestu gdje se po predanju nalazila Svetitelјeva rodna kuća, nalazi se i dan danas ogromna košćela. Vjeruje se da je nikla onog jutra 28. decembra 1610. godine kada se Sveti rodio. Na zgarištu rodne kuće Svetog Vasilija, prije nepune dvije decenije sagrađena je crkvica u čast Svecu.

62488385

Hram posvećen Svetom Vasiliju

Pored crkve Svetog Nikole u Mrkonjićima nalazi se grob Anastasije, majke Svetog Vasilija. Mještani sela Mrkonjići tvrde da svake godine u određeni dan jedan čudesno topao sunčev zrak pada sa nebesa na grob majke Svetog Vasilija.

koscela

Košćela u Mrkonjićima

A grob je pronađen na veoma neobičan način. Citiramo „Vreme“ od 18. septembra 1937. godine, koje je donijelo iz Trebinja sljedeći izvještaj:

„Osamdesetogodišnji starac Trifko Milutinović, ugledni domaćin iz sela Mrkonjića, podiže u blizini pravoslavne crkve veliki kameni spomenik majci Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog, koja je, kako je poznato, umrla u rodnom selu Sv. Vasilija, Mrkonjiću. Međutim, za njen grob se sve do skora nije znalo. Taj grob pronašao je stari Milutinović.
– Prošle godine (1936), priča starac, odmah posle Svetog Vasilija, pošao sam rano u svoj vinograd koji se nalazi u blizini crkve, s namjerom da ga ogradim kamenom. Kada sam bio pored crkve, susreo me jedan stari kaluđer koga nikada do tada nisam vidio. Pored njega je stajao i jedan dječak od osam godina. Kada sam došao blizu, kaluđer mi je nazvao “Dobro jutro” nekim čudnim glasom, a zatim me upitao da li je to selo Mrkonjić i da li je to stara pravoslavna crkva. Ja sam potvrdio i on me je tada pozvao da mi pokaže grob majke Svetog Vasilija Ostroškog. Bez riječi sam pošao. Kad smo stigli do crkve on mi je rekao: “Evo ovo je, zapamti, grob majke Svetog Oca Vasilija”. Dok sam razgledao grob i krst, kaluđera je nestalo…
I drugi selјaci viđali su toga kaluđera, kako obilazi oko groblјa i oko crkve. Finansijski podpreglednik g. Petar Milošević takođe tvrdi da ga je i on susreo.
Poslije ovoga starac Trifko Milutinović je odlučio da na grobu majke Svetog Vasilija Mrkonjićkog, Tvrdoškog i Ostroškog podigne spomenik.“
Iz novije istorije navodimo događaj kada je Sveti Vasilije pohodio svoj zavičaj mjeseca maja 1996. godine. Dolazak moštiju Svetog Vasilija u rodnu Hercegovinu desio se poslije 325 godina od prestavlјenja u Gospodu. Ponesen je put Hercegovine, do Trebinja i Popova Polјa. Sudionici ovoga vremena svjedoče o nezapamćenom dočeku Sveca, kojeg je dočekalo preko 100.000 vjernika i koji su Ga čitavim putem dočekivali. Pored lјudi, i ptice i životinje su razigrano dočekivale svoga Gospodara. Veliko čudo je ostalo zabilјeženo, kako je jedan usamlјeni konj, bez jahača, spustio se sa brda i išao pored litije.
Došao je Svetac do Sabornog hrama u Trebinju, pa u manastir Tvrdoš, preko rodnih Mrkonjića i posjete grobu svoje majke vratio se natrag put Crne Gore, Nikšića i Ostroga.

MITROPOLIT LEONTIJE

Nastavlјajući priču o duhovnom, crkvenom životu zemlјe koju danas zovemo Hercegovinom, dolazimo do pomena vladike Leontija. Svjedočanstvo je iz poslјednjih dana i vezano je za mostarski Saborni hram, posvećen Svetoj Trojici.
Prvi srpski Mitropolit poslije grčkih vladika na katedri Zahumsko – Hercegovačke Eparhije bio je Mitropolit Leontije Radulović (1835-1888). Rođen u Popovu Polјu sa svjetovnim imenom Luka, prošao je trnoviti sveštenički put do vladičanskog postavlјenja. Umro je 12. oktobra 1888. godine i sahranjen u Sabornoj crkvi u Mostaru. Prilikom ratnog rušenja Sabornog hrama, oštećena je i grobnica Mitropolita Leontija. Međutim, sedamnaest godina poslije, kada je došlo vrijeme da se počinje obnavlјati Saborni hram u Mostaru, 13. novembra 2009. godine izvršena je eshumacija prvog srpskog mitropolita. Otvorena je već narušena grobnica koja je bila izložena godinama atmosferskim uticajima. Nakon 130 godina od sahrane ukazalo se netruležno tijelo Mitropolita Leontija!

SVETI PETAR ZIMONJIĆ

Priču o vladikama hercegovačkim, završićemo sa sveštenomučenikom, gatačkog porijekla, svetim Petrom Zimonjićem. Ali, ovdje vrijeme ne staje. Bilo ih je i poslije, ima ih i sada, a dolaze i nova vremena i dolaze novi Božiji služitelјi.
Nakon hercegovakog mitropolita Leontija Radulovića, na tron bi postavlјen arhimandrit Serafim Perović, poznati borac za slobodu srpskog naroda, a poslije njega mitropolit Petar Zimonjić (svjetovno ime Jovan; 1866 – 1941).
Kneževići – Zimonjići živjeli su u gatačkom mjestu Lukovicama još u doba Hercega. Zlo doba utiče na njihove migracije, da bi ponovo u 17. vijeku naselili se u gatačkom kraju, tačnije u mjestu Gareva.
Ime Zimonjići, po predanju, dobili su po pretku Ristu Kneževiću, koji je prilikom gradnje kuće podigao vrlo težak kamen i dobio nadimak Zimonja. Zimonjići su vijekovima bila sveštenička porodica.
Sveti Petar Zimonjić, sin poznatog gatačkog vojvode i junaka hercegovačkog, sveštenika Bogdana Zimonjića, dočekao je oslobođenje Hercegovine od vjekovne tuđinske vlasti.
Kao i njegov otac, život je vezao za istoriju srpskog naroda. Bogdan se istakao u „Nevesinjskoj pušci“ 1875. godine i dobio titulu vojvode. Umro je u svome selu Pusto Polјe kod Gacka, a sahranjen pored crkve Svetoga Duha u selu Garevi.

petarzimonjic

Mitropolit Petar Zimonjić

Za vladiku zahumsko-hercegovačkog Petar je izabran u izuzetno teško vrijeme po crkvu, kada je narod rijetko išao u crkvu, naročito po gradovima, kada djeca nisu krštavana, a mrtvi su sahranjivani bez sveštenika. Uprkos teškom vremenu podigao je mnogo crkava u Hercegovini. Na tronu Zahumsko-Hercegovačkih mitropolita dočekao je ujedinjenje i uspostavlјanje Srpske patrijaršije, a onda je po potrebi Crkve premješten na katedru Dabrobosanskih mitropolita.

Umro je mučeničkom smrću početkom Drugog svjetskog rata. Srpska pravoslavna crkva ga je 1998. godine proglasila za sveštenomučenika i proslavlјa se treće nedjelјe u mjesecu septembru.

 

 

Svakog utorka i četvrtka, na portalu Slobodne Hercegovine, feljton Velibora Šipovca “Običaji i vjerovanja u Hercegovini”.

Iz istraživačkog rada, većim dijelom dokumentovanog u objavljenoj knjizi pomenutog autora, imaćemo priliku da saznamo o prirodnim i “neprirodnim” pojavama u Hercegovini.
Kroz pagansko nasljeđe, od predanja do zbivanja današnjih dana, prikazane su starine i svetinje Hercegovine, čudesne pojave, običaji o vjerskim praznicima, vjerovanja iz životnog ciklusa, kao i narodno vjerovanje i sujevjerje.

(Ovaj feljton možete naći i na stranicama www.istocnahercegovina.com)

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: