KUSTURICA SIDRANU: Pismo duhovnom beskućniku

Sarajevski pjesnik, duhovni beskućnik, Abdulah Sidran, je napisao da se Emir Kusturica pretvorio u Panteliju. Šta drugo može da piše čovjek koji se naočigled svoga naroda pretvara u bojler koji i gore i dole rđa a curi i pišti na sve strane. Svaki čas se isčekuje da Akademik svečano eksplodira. Kako bojleru i dolikuje?! Šta drugo da radi nego da zamišlja kako se drugi likovi iz njegovog života pretvaraju u nešto drugo.

kusta

Izvor: Iskra.co
Tekst: Emir Kusturica

 

Ne moraju se listati knjige iz psihoanalize da bi se došlo do srži Sidranovih govnarija. To se traži po kontejnerima velikih pjesnika gdje je čovjek bojler čeprkao čitav život tražeći inspiraciju. Lista osoba kojima Sidran duguje novac je poduga i da bi dugovanja bila otpisana Sidran mijenja biografije svojih savremenika!

Ako je Kusturica u ratu poginuo braneći Sarajevo a Udba umjesto njega namontirala Panteliju kako je onda Sidran 2008. u aprilu došao na Mećavnik da ponudi Kusturici scenarij čija bi naplata obezbjedila penziju koju nije zaradio braneći Sarajevo i pišući borbene stihove ”Naša je Drina Meka i Medina!”. Dolazak na Mećavnik je bio stari trik sarajevskog šibicara: stavio je na sto napisane tri stranice koje bih ja trebalo da ponovo napišem onda i snimim film! Čak i da nije tako što ne ode Panteliji nego dođe do Kusturice? Kada je, nešto kasnije bio na pragu da izgubi očinji vid i kada u Sarajevu nije bilo sponzora (kažu tamo nema mjesta gdje se nije provalio), stigao je kod Kusturice po pomoć da operiše katarktu!? Kako je onda Kusturica a ne Pantelija izvadio iz džepa pet hiljada eura i poslao ga u Sveti Vid gdje imaju podaci ko je operisan a ko je dao novac! Kada je shvatio da nema ništa od prodaje izandjalog scenarija zašto se, kasnije, u intervjuu Ninu, pravdao da je za operaciju katarakte ”odradio” knjigu „Smrt je neprovjerena glasina“ koju potpisuje Kusturica a ne Pantelija!

Abdulah Sidran je od malih nogu izražavao potrebu da svoju sitnu dušu ukrupni! Kao zaludni turista koji po mjenjačnicama velikog grada traži da mu sitniš od sto eura neko da u papirnoj novčanici. On je zapravo činio sve da ne bude sarajevski miš i zato je pisao poeziju. Posvećivao je Branku Mikuliću, Titu i poput morske drhtulje ženama koje nije mogao da povede u krevet. Tu je bio iskren. Šteta što se tada već nije pojavila ideja o Panteliji pa da čovjek koji se uspješno pretvorio u bojler ne doživi slavu koja mu nije pripadala. Ovako pišući svoje govnarije živi u ćorsokaku mijenja uvjerenja brže od vremenskih promjena u gradu gdje živi. Prije dvije godine je pisao u Oslobođenju, dok se nadao da će uzeti lovu, „protećiće još mnogo Miljacke dok se ne rodi talenat kao što je Kusturica“. Kada je vidio da neće maznuti svoju milju onda me proglasio mrtvim. Kakav pokušaj reketiranja. Po logici bojlera koji rđa i curi na sve strane ja bih trebalo da dokazujem kako sam malo živ a ta istina je mogla da se potvrdi davanjem novca! Tako bih Sidranu dokazao novcem da sam živ i kako ”My name is not Pantelija?” A šta ako bi se ustanovilo da je zapravo Sidran u Siriji popginuo kao i mnogi njegovi sunarodnjaci koji se borili protiv Bašara i da je ovaj bojler koji pred našim očima curi samo zamjena teze?

Čak iako je živ sumnjam da ćemo se više ikada gledati ali je važno da nešto sazna prije smrti! I do sada si me Avdo držao veoma nisko i zato imaš pozdrav od avde!

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: