Kuduz koji je potukao Napoleona?

Bojanić se pita da li će „svjetske enciklopedije biti prinuđene da mijenjaju osnovne podatke o feldmaršalu ruske vojske Mihailu Ilarionoviču Kutuzovu, najčuvenijem svjetskom vojskovođi iz doba krvavog rata sa Napoleonovim trupama“. Perovanović je, nema sumnje, imao solidne izvore. Uz sve ostalo, bio je i počasni ambasador Unicefa…

kutuzov

Izvor: Glas Trebinja
tekst: I. Medan

Ponovo se javljam i pišem o Kutuzovu. Jedno vrijeme sam zaćutao. Čak sam počeo razmišljati da u svemu nisam pretjerao. Pisao sam o tome i za američke medije. Međutim, danas, šansa de se nešto dovede do kraja manja je možda nego ikada do sada.
Nakon duže pauze, kad se o velikom ruskom vojskovođi Kutuzovu kao Hercegovcu sasvim prestalo da piše, javio se cijenjeni Minja Bojanić u „Pobjedi“ i jednim novim tekstom, ponovo otvorio stare dileme (podsjećam na starije pretpostavke da Kutuzov potiče od porodice Kuduz iz Poljica Popovo)…
Bojanić svoje čitaoce informiše i o istraživanjima publiciste Branka Perovanovića, koja su podstakla i neke crnogorske istraživače da ovu temu opet stave na tapet…
Bojanić se pita da li će „svjetske enciklopedije biti prinuđene da mijenjaju osnovne podatke o feldmaršalu ruske vojske Mihailu Ilarionoviču Kutuzovu, najčuvenijem svjetskom vojskovođi iz doba krvavog rata sa Napoleonovim trupama“. Perovanović je, nema sumnje, imao solidne izvore. Uz sve ostalo, bio je i počasni ambasador Unicefa.
Naravno, kao ozbiljan autor, Perovanović je prethodno dobro proučio Kutuzovljevu biografiju, pa je tek onda počeo da tvrdi da jedan od najvećih vojskovođa svih vremena potiče iz Poljica Popovo.
– Nažalost – piše Bojanić – teška bolest i smrt bile su brže i omele ga da objavi knjigu o tome. No, njegove teze, poput amaneta, latili su se kolege i prijatelji, među kojima je i Dragan Miš, Novljanin i svojevrsna „hodajuća“ enciklopedija sporta, te strasni zaljubljenik u istoriju zavičajnog hercegovačkog i crnogorskog podneblja.
Miš (prezime trebinjsko?!), saopštava Bojaniću slijedeće…

kutuzov2

– Kao sportski novinar, Perovanović je dosta putovao po svijetu, ali su ga, pored sportskih, veoma zanimale i ostale teme. Priča o porijeklu Kutuzova zaokupila ga je za vrijeme boravka u Hercegovini, davne 1985. I sve do zadnjeg životnog trena pomno je istraživao, raspitivao se i razgovarao sa brojnim znalcima, tragao po arhivima, svakim danom sve više uvjeren da je Kutuzov, uistinu, naše gore list! Zapravo, sve je počelo njegovim ranijim istraživanjem vezanim za Aleksu Dundića, još jednog ruskog junaka s ovih naših prostora, kad je shvatio da on nije bio jedini koji se odavde otisnuo u Rusiju, te postao slavan po svojoj hrabrosti i junaštvu…
Miš donosi i niz drugih podataka koji priči daju epske dimenzije, ali i ozbiljnu faktografsku osnovu, tvrdeći da je Kutuzov rodom iz bratstva Kuduz…
Krunski događaji locirani su u 1765. godinu, pominje se sukob između porodica Kuduz i njihovih susjeda. Naravno, šta je sve tu stvar mašte i predanja, teško je reći, ali može se zaključiti da su tih godina Kuduzi hajdukovali, međutim, nakon sukoba, nije došlo do osvete iako je najmlađi među njima (Mihailo), već proslavljen junak, tražio da se neki računi namire?! Do toga nije došlo zato što ga je majka zaklela maternjim mlijekom. Tako, sačuvao se mir u selu, Mihailo se povinovao zakletvi svoje majke, ali je, odlazeći, dao riječ da se više nikada neće vratiti u Poljice?! Potom je otišao u Rusiju, odakle se prvi put javio nakon dvije godine, ali se ne zna kome…
Prethodno je izrečeno na temelju jednog ranijeg Perovanovićevog zapisa. U svom tekst M. Bojanić pokušava tvrdnju svog sagovornika izložiti razumnoj provjeri, naravno, tragajući za izvorima.
Sagovornik mu saopštava da je pokušao da dođe do crkvenih knjiga i arhiva, ali, pošto je znao kako su takvi izvori prolazili u Hercegovini minulih vijekova, nije se mnogo mogao ni nadati…
– No, zadržala su se usmena predanja i kad su se posložile sve kockice mozaika iz života Kutuzova, siguran sam da u to neće biti nikakvih sumnji. Jer, recimo, utvrdio sam da se tetka od ujaka jednog od svjedoka s kojima sam razgovarao, Rajka Dobrosavić, koja je živjela u Mostaru, još osamdesetih godina dopisivala s jednom Ruskinjom, koja se prezivala Kutuzov. One su dobro znale da su ista familija i da ih vezuje zajednički rođak slavni vojskovođa Kutuzov, nekadašnji Kuduz!…“
Kako stoje stvari sa ostalim izvorima. Na primjer, u Britanskoj enciklopediji, nema tragova o mjestu rođenja Kutuzova, nema ih ni u petrogradskim matičnim knjigama?!
Minja Bojanić saopštava da mu je Dragan Miš rekao da je njegov pokojni prijatelj imao i poduži spisak familija Kutuzov, s kojima je namjeravao da razgovara.
– Htio je da dio istraživanja obavi i u Šleziji, nekadašnjoj Pruskoj, a danas Poljskoj, gdje je inače vječno počivalište slavnog vojskovođe. Takođe, nema spora i kako Rusi njegove posmrtne ostatke nisu prenijeli, pošto baš i nije bio miljenik ruskog cara Aleksandra Prvog, koji je „teška srca i tek u velikoj nevolji zbog Napoleona, pristao da za glavnokomandujućeg svoje vojske postavi došljaka, ma kako on hrabar bio“!?
Perovanovićeva istraživanja, prema Bojaniću, nastavio je publicista Danko Vasović i i njegov pomenuti sagovornik u Novom, ali, priključili su im se i drugi (Titova unuka Zlatica Broz, zatim fudbaleri Bajević i Zambata)…
– Naravno, Kuduzi i danas žive u Poljicu, mnogi od njih dobro znaju ovu priču, mada joj se, iz nekih razloga, i danas nerado vraćaju!? No, prvi put u Poljice 1988, preko Dubrovnika, u selo je stigla jedna ruska delegacija koja je istraživala porijeklo Kutuzova. Bio sam sam svjedok te posjete – pojašnjava na kraju Dragan Miš, uz napomenu da od ove teze ne odustaju i da će ona, konačno, uskoro biti pretočena u prigodnu knjigu.
Šta o Kutuzovu kažu oficijelni ruski izvori? Prvo to da je rođen je 7. septembra 1745. u Sankt Peterburgu, da je sa 19 godina ratovao protiv Poljaka, zatim u Rusko-turskom ratu 1768-74, gdje je, bilježi Bojanić, u bici kod Šumija (sada Kutuzovska) izgubio oko.

Battle_of_Borodino

Bitka kod Borodina

– Brzo napredujući u službi, u predvečerje Napoleonovog prodora na istok, prvo je bio generalni guverner Litve, zatim vojni guverner Petrograda, ali je položaj napustio zbog neslaganja s ruskim carem. No, kad je Napoleon krenuo na Rusiju, u kritičnoj situaciji general Kutuzov je imenovan za vrhovnog komandanta ruske vojske. Neposredno pred Moskvom, kod Borodina, prihvatio je direktni sukob, bitku koja se smatra jednom od najkrvavijih u istoriji, nakon koje su Francuzi konačno izgubili rat… Da definitivno dotuče neprijatelja, Kutuzova je omela smrt, 28. aprila 1813, a njegov lik ovjekovječio je i brojnim generacijama približio čuveni Tolstoj u svom romanu „Rat i mir“.
Prema Mišu, ljuti krš oko Popova polja (Bobani) i danas uglavnom opustjela sela, svojevremeno je naseljavao narod iz Rijeke Crnojevića (Bojanić).
– Kao razloge za to, uglavnom, navodi bjekstvo od krvne osvete. Pominje i zanimljiv detalj da je kod današnjeg manastira Tvrdoš, još davne 1130. godine, registrovana carina, moguće i prva u svijetu, kojom je rukovodio izvjesni Dabživ Čihorić, prema nekim predanjima još i vlasnik stada od više od 3.000 ovaca… Svakako, veoma zanimljivo je da su na svega nekoliko kilometara udaljenosti tamo rođeni i sv. Vasilije Ostroški, u selu Mrkonjići, dok iz susjednog Orašja potiče i čuveni naučnik Ruđer Bošković. Kad im se još doda Kutuzov iz Poljica, eto tog čudesnog „trougla“ iz Popova polja (M. Bojanić)…

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: