Iz pera Bilećanke: Prolazne ocjene i vječito znanje

Šta je škola postala danas? Mjesto zabave ili mjesto za učenje? Zbog čega idemo u školu?

 

 

Bilecanka 01

Rekla bih da je poslednja uloga škole postala učenje. I to učenje kako ga nazivamo, nema neko značenje. Uči se samo za željenu ocjenu, ali to je sve. Postalo je nevažno ono što znamo i koliko traje to znanje. Najčešće je onih koji uče samo za ocjenu, a kad je dobijemo kao da sve znanje koje smo naučili izlapi dok odgovaramo. Već sutra kao da ništa nije učeno, ali u čemu je problem?
Čim se dobije ocjena slijedi taj tzv. „period spavanja“. Tad naše knjige počinju da se buđaju, ne samo što ih ne otvaramo nego ih čak i ne nosimo na časove. Ako ti zatreba knjiga tokom nastave, možeš je naći samo kod onoga što nema ocjenu.
Buđenje se dešava kad počinju pitati za drugu ocjenu. E onda nastane opšta frka. Pa ko ima ovu lekciju, ko onu, koja nam je zadnja i milion drugih stvari. Hajde nekako se to sve nađe, iskupi, i onda učenje. Sjedim u klupi čekajući da zazvoni za kraj zadnjeg časa, i u glavi pravim milion planova. „Čim dođem kući, ručam i odmah učim, ipak treba sve to da postignem, pitaće me sutra.“, i moje misli prekida to zvono.
Kad dođem kući, već sam zaboravila planove što nastadoše na zadnjem času. Već se u srednjoj školi počinju primjećivati prvi znakovi starenja. Šta ti je život? Taman da se zabaviš, a počneš da zaboravljaš.
Malo sjedem za računar, da vidim šta mi radi drugarica s kojom sam bila cijelo prijepodne. Niko se ne voli kao drugarice, odmah se osjeti nedostajanje. I tad započnemo neku super, super temu. „Eej, čekaj dok ručam, pa nastavljamo.“, kažem joj dok me ohlađen ručak čeka na stolu.
I dok ručam, sjetih se: „ Ajooj, a ja moram učiti, hajd’ neću se puno zadržati, još pola sata na fejsu.“
I ništa duže ne traje ko to pola sata, sve do ponoći. Tad je već kasno za učenje. „Namjestiću alarm u 5 da me budi, pa ću naučiti.“
Alarm zvoni, a ja ga molim za samo još 5 minuta. Mojih 5 minuta bude 2 sata. Skačem iz kreveta, nenaspavana, moram se spremati za školu, nema šanse da mogu naučiti. „Ma znam ja to, još ću malo da pročitam u busu i šapnuće mi neko ako što zaškripi, a možda me i ne pita.“
I tako, planirano učenje od jučošnjeg popodneva se svede na 15 minuta prije polaska u školu. Još nešto pročitam prije časa. Odgovaram i dobijem tu ocjenu. Super zadovoljna, a i zaslužila sam tu ocjenu, dobro sam znala.
Izlazim iz kabineta i radosno kličem onima iz drugog odjeljenja kakvu ocjenu dobih.

ocjene znanje


Ali, nijednom ne pomislim koliko je to moje znanje, važno je da je ocjena ona koju sam htjela. Hoću li sutra znati ono što sam danas odgovarala, koga je to briga? Zato ne smijemo sebi dozvoliti da nam ocjena bude mjerilo znanja. Znanje je ono što ostaje u nama i što nas prati dok smo živi, a ocjene su manje važne od znanja. Uzalud nam diplome, dobar posao i velika plata, ako smo siromašni iznutra. Znanje je najveće bogatstvo.

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: