Budinčić: Hercegovina se neće saginjati ni pred jednom vladom!

  • Vesko Budinčić, načelnik opštine Ljubinje u ekskluzivnom razgovoru za Slobodnu Hercegovinu bez dlake na jeziku priča o odnosima Beograda i Banjaluke prema Hercegovini, ekonomskim mukama, ali veruje da će i za Ljubinje i za Hercegovinu doći bolji dani

vesko

 

Tekst: Trifko Ćorović
Foto: Slobodna Hercegovina

Kao neko koga Ljubinjci prepoznaju kao svog “čoveka iz naroda” Vesko Budinčić je u četvrtom mandatu na čelu ove opštine. Od početka veka pa do danas dobro su mu znani svi problemi jedne od najsiromašnijih sredina u RS. Zimus je bio vrlo aktivan učesnik susreta čelnika Zajednice opština Istočne Hercegovine (čiji je jedan od inicijatora osnivanja) i predstavnika Vlade Republike Srbije o čemu je portal Slobodna Hercegovina opširno pisao. Za najposećeniji i najuticajniji hercegovački portal u Srbiji Vesko Budinčić priča o lošem ekononomskom stanju u RS, prilično razočaran odnosom Banjaluke prema Hercegovini, ali i privrednika iz Srbije koji umesto u RS svoja predstavništva otvaraju u Federaciji. Ipak, Budinčića ne napušta vera u bolje sutra.

  • Šta se od sastanka zimus do danas promenilo u okviru saradnje RS i Srbije?

– Nažalost, nije mi poznato da se bilo šta mijenja nabolje u odnosima RS i Republike Srbije. Moguće je da iz Ljubinja nije dovoljno vidljivo šta se na tom planu dešava, ali u našem iskustvu nema promjena, pogotovo nema nekog napretka. Ipak, mi se još nadamo boljem.

  • Kako tumačite tezu privrednika iz Srbije da se tržište RS podrazumeva, pa otvaranjem predstavništava u Federaciji pokušavaju da zauzmu što bolju poziciju na tom prostoru?

– Otvaranje predstavništava u Federaciji BiH, posebno „prebacivanjem“ iz RS, za nas ima vrlo lošu poruku i višestruku štetu. Kakav je interes firmi, one sigurno znaju. Vjerovatno dio razloga stoji i u mjerama i politici Vlade RS. Jedno je sigurno, ako firme iz Srbije nemaju interes da svoja predstavništva drže u RS, mali su izgledi da će neko drugi ovdje doći i ostati, a svako zna ( valjda i obje Vlade) šta to znači.

  • Čime Ljubinje može privući investitore?

– Na investicije utiču brojni faktori. Stanje aktuelne ekonomsko-finansijske krize bitno je ograničilo i selektovalo investicije. Ljubinje, na našu žalost, nije atraktivna destinacija. Sve što nudimo samo kazuje da smo mala i nerazvijena zajednica, a zna se, takvi nude zdravu hranu, zdravu prirodu, povoljnu klimu, jeftinu radnu snagu i slično. Jak magnet za investicije nemamo, a imamo i neke rezultate, i očekivanja, i planove; sporo i teško ide, ali ne stojimo u mjestu.

  • Koliki danas uticaj ima zajednica opština Istočne Hercegovine i da li je ona dala željene rezultate?

– Savez opština istočne Hercegovine postoji, djeluje i ima rezultata. Znatno je ojačala svijest o zajedničkoj sudbini stanovništva ove regije u novonastalim geo-političkim odnosima; povjerenje i komunikacija među predstavnicima lokalnih zajednica je na visokom nivou, integrativni proces je sve jači, solidarnost sve veća. Na žalost, aktuelna vlast nema sluha za naše probleme i potrebe, niti podnosi naše partnerstvo. U ovakvim odnosima i Hercegovina i Republika Srpska gube, ko dobija? – pitamo se i pretpostavljamo.

  • U Srbiji postoji predstavništvo RS u Beogradu. Kakva je komunikcija sa njima?

-Ljubinje nema naročitu potrebu za komunikacijom sa Predstavništvom RS u Beogradu pa o tom pitanju i nema neki svoj stav. Ako već imamo pravo na. „specijalne i paralelne veze“ bolje bi bilo da saradnja koristi okvir, pozicije i kapacitete javnih institucija. Parainstitucije kad-tad naprave problem, jer tu nema mjesta za sve i nema „provjetravanja“.

  • Listajući razvojni plan Ljubinja, broj stanovnika je u stalnom opadanju. Postoji li bar neka nada da Ljubinje u narednom periodu zabeleži prirast stanovništva?

– Beskrajna priča o demografskoj obnovi Istočne Hercegovine, a tek Ljubinja, je svojevrsni mazohizam. Kome još nisu poznati i stanje i uzroci? Šta je to u 19/20.vijeku išlo u korist Ljubinja i (sadašnje) Istočne Hercegovine? Ako ćemo iskreno, ili pošteno, stvari stoje ovako: Na popisu 2013. Ljubinje stoji na nivou brojnog stanja srpske zajednice na popisu 1991.godine. Ako se zna da je Ljubinje bilo na vatrenoj liniji tokom Otadžbinskog rata 1991.-1995.kako je bilo moguće očekivati da se ovdje dogodi čudo pa da brojno stanje značajno poraste. Ratna (a često i poratna) stradanja Ljubinje su i demografski, ali i teritorijalno (oblast Popova) svele na ovu mjeru, ali nisu svi savremeni procesi, i trendovi, protiv Ljubinja. Naprotiv, geografski položaj, klima, novi saobraćajni koridori, svakim danom Ljubinju povećavaju šanse, u svakom pogledu, pa i demografskom.

  • Iako ste siromašna opština, prvi ste dali prilog za gradnju hrama u Prebilovcima. Ljubinje je i najbliža srpska opština stradalnim Prebilovcima. Šta za Vas predstavljaju Prebilovci i kakva je saradnja i život danas sa zapadnohercegovačkim opštinama?

– Žrtve zločina Nezavisne države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, u Prebilovcima, kao i sve druge žrtve zločina zaslužuju mir i dostojanstveno sjećanje, i obilježje. Stradanje Prebilovčana je strašno, i brojem i načinom. Ljubinje, ljubinjski kraj 1941.godine ima isto iskustvo, a o tome svjedoči nekoliko velikih stratišta: Ržani do, Kapavica, Čavaš, G.Hrasno, Pandurica, a brojna kolonija ljubinjskih Srba odvedena je i umorena na putu i u logorima NDH u Jasenovcu. I ovdje su žrtve ustaškog zločina tek 1990/91.godine izvađene iz jama i dostojno opojene i sahranjene, a na mjestima zločina tek ovih godina izgrađene su spomen crkve gdje se drže pomeni.
Znači, Prebilovce i Ljubinje povezuje zajednička, ista sudbina u jednom teškom vremenu, pa se lakše razumijemo i među savremenicima.
Inače, rat ostavlja posljedice, neke trajno, neke protek vremena ublažava, neke prilagođava, ali ne briše. Ništa novo se ni danas ne događa. Srpska zajednica u dolini Neretve je praktično nestala u nedavnom građanskom ratu u BiH, i tu se, za sada, malo šta dobro dešava.

  • Zemljaci u Srbiji su veoma tužni zbog velikih raskola među partijama i nesloge na relaciji Banjaluka-Hercegovina. Deluje da u Nevesinju ima pomaka, da li se tako nešto može očekivati i u ostalim opštinama?

– Zemljaci u Srbiji ne trebaju biti tužni zbog raskola među partijama ovdje. Vlast i opozicija, i kada misle isto ne govore i ne rade isto. Zemljaci u Srbiji bi u stvari trebali biti sretni što u Srpskoj danas postoji snažna alternativa sadašnjem režimu. Mediji, a oni uveliko utiču na javno mnjenje, pažnju drže da „komercijalnim“ temama a one zabavljaju publiku. Izvan medijske pažnje ostaju mnoga važna pitanja, pa politička pirotehnika dobija prevelik prostor. U stvaranju iskrivljene slike stvarnosti Republike Srpske ni neki mediji u Srbiji nisu nevini, servilniji su prema aktuelnoj vlasti ovdje nego što ona zaslužuje. Realno, Banja Luka ne uvažava posebnosti, probleme i razvojne prioritete Istočne Hercegovine. Vlast kontroliše ključne resurse ovog područja, proizvodnju električne energije, a nema ni ideja, ni politike ekonomskog razvoja, nema reindustrijalizacije, nema zapošljavanja itd. Uostalom, aktuelna vlast nema ni program, ni politiku, ni koncept podsticanja razvoja nerazvijenih opština, ni regija, a osim Trebinja i Gacka, ovdje su nerazvijene opštine. Svaka regija u Republici Srpskoj ima slične probleme, ali vlast nema ni sluha, ni plana, ni akcije. Ako i u Nevesinju ima napretka tome se radujemo, ali ovdje znamo i za J.P. „Nikolu Teslu“, koje je trebalo obnoviti tekstilnu industriju i zaposliti hiljade radnika, kao i mnoge druge promašaje ove vlasti. Da budem jasan, od ove vlasti mi više ništa ne očekujemo, jer ona niti šta može niti šta hoće u Hercegovini. Idu izbori, novoj vlasti, ko god to bio, imamo iste zahtjeve, možemo samo biti grublji i glasniji. Hercegovina se neće saginjati ni pred jednom vladom.

Vesko Budimcic

 

  • U pojedinim opštinama Hercegovine svedoci smo ekspanzije turizma. Da li Ljubinje koje je svega na 40 km od mora ima potencijal za razvoj u ovoj oblasti?

– Turizam je objektivno neka šansa. Postoje razlozi da vjerujemo, jer se na tom planu odvija dosta aktivnosti i ima rezultata, Trebinje je dobar primjer. I mi u Ljubinju pokušavamo da zasnujemo ovu privrednu djelatnost. Ozbiljno smo ušli u jedan ambiciozan a, čini nam se, ostvarljiv projekat. Radi se o valorizaciji potencijala koji uokviruje projekat Vazdušne banje Bančići. Bančići su već predstavljeni kao mjesto gdje ljudi dugo žive, gdje su klimatski uslovi izrazito povoljni, gdje je očuvana životna sredina, i mi smo već krenuli u ostvarivanje ideje koju je prije nekoliko decenija najavio istinski promoter i pionir turizmologije ovog regiona pokojni Dr LJubo Mihić.Ovog ljeta počeli smo izgradnju motela u Bančićima, gdje je planirana izgradnja kapaciteta za smještaj i boravak više od 40 korisnika, kojima ćemo, ako Bog da, u skorije vrijeme, ponuditi solidan program odmora, rekreacije i rehabilitacije. Naša je namjera da osnujemo privredno društvo na bazi akcionarstva, gdje ima mjesta za sve koji žele dati doprinos, imati vlastito učešće u ovom projektu. Poziv za sve zainteresovane traje, a ovo je prilika da se to ponovi. Za sada investiciju vodi Društvo za zaštitu prirodnog nasljeđa „Vazdušna banja Bančići“, a inicijalna sredstva obezbjeđuje Budžet Opštine Ljubinje.

  • Ostali ste upamćeni i kao čovek koji je zbog oštrih republičkih propisa stao u odbranu proizvođača duvana. Kakva je situacija ove godine?

– Sticajem okolnosti da više nismo industrijsko mjesto, a imamo tradiciju proizvodnje duvana, većina domaćinstava Ljubinja je praktično prinuđena, da ne kažem osuđena, da se bavi uzgojem ove industrijske biljke. Ako smo već prinuđeni, znači nemamo izbora, moramo braniti svoje šanse, i mi to činimo. Ja sam kao načelnik svjestan realnosti, ni ja nemam izbora.
Nama je priroda, klima, zemljište, dalo uslove da proizvedemo duvan, država nije dala alternative, mi se moramo boriti da opstanemo, čak i po cijenu nesporazuma sa državom. Kamo sreće da Ljubinje može obnoviti metalo-prerađivačku ili tekstilnu industriju ili uspostaviti druge, nove šanse za zapošljavanje ljudi.
Ne samo da ostajem iza svojih izjava, nego sam spreman i na konkretnije aktivnosti sa ciljem da se održi kakav-takav život nekoliko stotina porodica koje se bave proizvodnjom duvana. Nije sve ostalo na riječima, ove godine Opština je stimulisala proizvođače premijom iz Budžeta.

  • Ljubinjci nemaju svoje udruženje u Srbiji. Koliko zavičajna udruženja mogu da utiču da se stvari u Hercegovini promene?

– Više od 100 godina traje odlazak iz Ljubinja (i Hercegovine). Nekada je put vodio u Ameriku, solunski dobrovoljci i neki drugi išli su prema Srbiji; seljačke zadruge, industrijalizacija i kolonizacije su uzele svoj danak. Vrijeme Otadžbinskog rata ubrzalo je proces iseljavanja u novom vremenu. Svako je išao sa uvjerenjem da će mu biti bolje, nekima je i bilo, svima nije. Zavičajna udruženja nemaju nikakav uticaj na tok stvari. Oni koji iz Ljubinja, ili iz Hercegovine, odlaze imaju svoje i razloge, i ciljeve, i potrebe, i obrazloženja; i pravo na nostalgiju za zavičajem. Zasad, udruženja nemaju ništa osim nostalgične želje ljudi da iskažu emocije.
Ovdje, u Hercegovini biće dobro tek kad odlasci, preseljenja i putovanja dobiju dvosmjeran tok. Na žalost, na to vrijeme Hercegovina će čekati, ali svakako zadugo neće nestati.

Trajaće život, i biće bolje, i u Ljubinju.

 

  1. Corovic Reply

    Samo lijepe zelje i nadu na bolje imam za moje Ljubinje.Nadam se da ce sa Tadicem biti bolje.Pozdrav.

Ostavite komentar

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: