Bilećka trilogija: Nokaut

Početkom devetnaestog vijeka mnogi Hercegovci zbog svakojakih nevolja i oskudica dizali su sidro i odlazili u Ameriku.

trilogija

Isplovljavali su iz gruške luke u Dubrovniku. Bila su to iscrpljujuća putovanja koja su do njujorške luke trajala više od dva mjeseca.

Najčešće se išlo u grupama za koje su pojedini bilećki trgovci davali garancije brodskoj kapetaniji o izmirenju troškova. U tome je u Bileći posebno prednjačio bogati trgovac Vladimir Merćep. To su bili najčešće radnici i seljaci koji su išli u Ameriku da bi obavljali teške fizičke poslove. Bili su to tegobni rastanci s rodbinom i bližnjima nošeni mišlju kada će ponovno vidjeti rodnu grudu, svoj kamen, razdragana proljeća, mirisne livade i proplanke. Odjekivala je i pjesma:

Da znaš, majko, kako ti je sinu,
teška srca ide u tuđinu.

NJihove djevojke prilikom ispraćaja su saosjećale i poželjele su da i one pođu sa svojim najdražim. Stoga su prilikom njihova odlaska pjevale:

Ameriko, klela bih ti pute,
Al sam i ja naumila u te.

Amerika je za mnoge bila obećana zemlja, zemlja snova. Međutim, surovi poslovi i teške nadnice mnoge su pokolebali pa su se nakon što su skupili nešto novaca vratili u zavičaj, a neki su ostali trajno.
Za jednog od povratnika po imenu Đorđija,vezana je priča iz njegovog boravka u Americi ranih godina devetnaestog vijeka. Rođak mu je poslao garanciju za put “preko bare” i nakon dva mjeseca plovidbe ovaj se obreo u Americi. Radili su razne poslove po građevinama u Geri zarađujući za život, a nešto se ostavljalo i po strani.
Jednog dana Rođo ga odvede na boks-meč, koji je tada u toj zemlji bio najpopularniji sport. Đorđije je bio kršan, visok preko dva metra, dugih ruku i krupnih šaka.

gruz

Gruška luka: Odlasci nošeni mišlju kada će ponovno vidjeti rodnu grudu.

Poziv za nagradu od hiljadu dolara

U areni koja prima preko deset hiljada gledalaca okupilo se te večeri više od pet hiljada ljubitelja ovog sporta, jer je te večiri boksovao prvak Čikaga sa izazivačem iz Njujorka. Ovom meču prethodili su predmečevi amatera. Nakon nekoliko kratkih uvodnih borbi preko mikrafona je objavljeno, ukoliko ima neko iz publike ko bi boksovao s pobjednikom iz prethodnih borbi, neka se javi, a nagrada je hiljadu dolara.
Đorđije, onako jak i snažan, pita Rođu da li da se on javi na izazov. Rođo ga nagovori, te se Đorđe prijavi. Odmah mu navukoše rukavice i sportsku opremu i poče međusobni okršaj. Crnac navalio u prvoj rundi, stjerao je Đorđa u konopce, a Đorđe zaštitio lice braneći se od kanonade udaraca. Izdržao je nekako prvu rundu i sjeo u ugao na stolicu da predahne. Čim je gong označio početak druge runde, crnac ponovo navali a Đorđe opet zauze gard, pokri lice, a ovaj udara u pleksus. Udarci se odbijaju kao od kamene gromade. Kako se runda primicala kraju, publika je počela da zviždi Đorđu zbog neborbenosti. U pauzi Đorđe pozva Rođu da mu se požali: “Ma ja ne mogu više trpit ove udarce i zviždanje publike. Smijem li ja njega ošinut?” Na to će Rođo: “Ošini nego šta!”
U sljedećoj rundi crnac navali, a Đorđe poče da uzvraća. Sad se i publika podijeli i poče navijati za Đorđa. Ponesen gromoglasnim navijanjem u jednom trenutku omače se Đorđu desnica pa svom snagom udari crnca direktom u čelo. Složi se čovjek kao svijeća. U publici na trenutak nasta tajac, a kad sudije počeše brojati, crnac se ne diže. Nastade erupcija oduševnjenja i ovacije za Đorđa. Okupiše se sudije, maseri, ljekar. Brojio ne brojio, čovjek se ne diže. Priđe Đorđe i lošim engleskim jezikom prozbori: “DŽaba vam ga je mahati, tako sam ja prije godinu dana stričevog vola u mom rodnom kraju ošino među rogove i nikad više nije usto.”

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: