Bilećka trilogija: Ljubavnik

Krajem pedesetih godina prošlog vijeka jedan zgodni Bilećanin zadavao je mnoge muke ljubomornim muževima vezujući ga stalno za nekakve afere.  Često je putovao. Iz jednog takvog putovanja u Trebinju je nastala ljubavna veza koja je po njega mogla da ima neugodne pa možda i tragične posljedice.

 

trilogija
Bio je visok, kovrdžave crne kose, na poslu je nosio plavu uniformu, a poslije rada često je bio sportski obučen: hlače, majice, džemperi, patike. Iako se nije puno razlikovao od ostalih muškaraca, ipak je imao nešto u sebi što je privlačilo djevojke, a posebno udate žene. Bio je šarmantan. Uz to je znao i da složi priču. Kad bi se odigravale fudbalske utakmice, imao je najljepše navijače. Dok je bio mlađi i neoženjen, kada bi se na igrankama dao tuš “Drugarice biraju”, za njega su se djevojke otimale. Valcer mu je bio lepršav, a lagani plesni koraci mamili su uzdahe djevojaka. Pričalo se da su mnoge, kad bi im izmaklo biranje, molile harmonikaša da nekoliko puta najavi tuš. On se nije mnogo otimao. Želio je da svima udovolji. I učenice viših razreda osmogodišnje škole maštale su o njemu kao idealnom muškarcu. Ta popularnost koju je nosio na ulici, u kafani, na fudbalskom terenu nije ga uspjela odvojiti od svakodnevnih druženja, pa ga je to i činilo dragim i pristupačnim. Međutim, kako su dani odmicali, došlo je i vrijeme braka. E sad se njegov odnos prema obožavateljkama počeo da mijenja. Trebalo je razraditi drugu strategiju: poštovati brak i bračnog druga, a ne odreći se izazova ženskih simpatija koje su i dalje upućivane prema njemu

Sve je počelo i završilo u bašti „Pod platanima“

. Često je putovao. Iz jednog takvog putovanja u Trebinju je nastala ljubavna veza koja je po njega mogla da ima neugodne pa možda i tragične posljedice. Sve je počelo jednog ljetnjeg prijepodneva. Sjedio je sam u ljetnoj bašti kafane “Pod platanima”. Preko puta kafane bila je gradska pijaca. Za razliku od drugih mjesta, na toj pijaci moglo se uvijek nešto pazariti. Već od ranog jutra stolovi se postave, a nekad se danima nisu ni skidali. Poslije devet sati pijaca uveliko živne. Za pultovima mlađe i starije žene i muškarci. Prodaje se sir, kajmak, mlijeko, voće, a najviše povrće i zelen.

[pijaca

TREBINJSKA PIJACA,, mjesto gdje se rodila jedna od mnogih ljubavnih priča

Ima tu i drugih proizvoda. Uobičajeno šarenilo. Na obližnjoj tezgi bile su izložene tek prispjele smokve “petrovače”.

Da bi skratio dokolicu, odluči da obiđe pijacu i bez nekog velikog interesa za ono što se nudilo naiđe na tezgu sa ranim smokvama. Zagleda smokve, a gleda i ženu koja ih prodaje. Za razliku od ostalih koji su bili za tezgama, ona je bila ljepuškasta, elegantno odjevena, pa mu je više ličila na otmenog kupca nego na prodavačicu. Čim su im se pogledi ukrstili, izgledalo je da neće biti puno cjenkanja. Pitao je pošto su smokve, je su li to “petrovače”, odakle su… Ni prodavačica nije bila škrta na riječima pa reče da su prve, da rano prispijevaju i da su iz njenog vrta. On zatim pita:
– Gdje uspijevaju?
A ona kaže:
– Tu, nedaleko od grada, na putu prema Pridvorcima.
– Pa dobro – reče on – evo uzeću pola kilograma, za probu.
A kako često dolazite na pijacu? – upita radoznalo.
– Subotom obavezno, a običnim danima ovisno o potrebi – odgovori prodavačica.
– Ako mi se smokve svide, doći ću ponovo – naglasi kupac.
– Ne, probajte ih odmah, pa ćete znati da li vam se sviđaju ili ne – uzvrati ljepuškasta žena.

Gleda on smokve, a gleda i nju. Misli kako bi rado probao i jedno i drugo. Tako i bi. On proba smokve i, naravno, reče da mu se sviđaju. Ona će na to:

– Ni ja do sada nisam imala tako finog kupca.
Riječ po riječ, i on je počeo da tvrdi pazar druge vrste. Pozdravili su se sa – doviđenja do prve subote.
Ona je bila udata, i to nije krila. On se nije odmah izjasnio o svom bračnom stanju. Kako je vrijeme odmicalo, njihova veza bila je sve prisnija, a dolasci sve češći. Selom se počelo šuškati kako se lijepa prodavačica zaljubila u još ljepšeg muškarca. I obično kažu: dok cijelo selo priča, muž posljednji sazna. Naravno, sada i njega počinje da progoni ta priča: kako neki Bilećanin živi u ljubavnoj vezi s njegovom ženom. To saznanje počelo je da ga progoni i zainatio se da će morati pronaći čovjeka koji mu se umiješao u brak. Išao je danima na pijacu kad i njegova žena i iščekivao susret s njenim ljubavnikom. Oni koji su se svaki dan okupljali oko pijace znali su za tu vezu. I tako jednoga dana dok je muž sjedio u bašti kafane “Pod platanima”, on odluči da mu priđe, da sjedne i popije s njim kafu. Predstavi mu se i kaže da je iz Bileće. Kako se priča dalje odvijala, on reče:
– Ma ja tražim Bilećanina koji mi danima zagorčava život. Živi mi sa ženom, i kad bih saznao ko je i šta je, bio bih u stanju da mu život oduzmem. Saslušavši njegove jade, ovaj mu reče:
– E moj prijatelju, taj čovjek koga ti tražiš već deset godina živi s mojom ženom, ali ja sam davno digao ruke od osvete. Pomirio sam se sa sudbinom zbog djece. On se malo zamisli pa reče:
– E, ako je tako, onda si me dobro utješio i spasio da ne napravim zlo. Kad ti možeš da trpiš deset godina, mogu i ja jednu godinu. I naruči piće.

Close
Molimo Vas da podržite naš sajt
Ако Вам се свиђа сајт молимо Вас да кликнете на неку од следећих опција и да помогнете сајту да постане бољи.
error: